Novi je dan, ili točnije kraj dana... Sve je drugačije. Malo sam se otrjeznila od bijesa, ljutnje, straha, ponajviše straha... Znate nakon groznih scenarija, dolaze oni dobri. Opet se lakše diše i sve ono čemu sam prije par dana pridavala toliku pozornost sada je i za mene... Fuck... moram poslati one nalaze svojoj doktorici..Moram ih staviti na skener da to opet ne zaboravim... Sekunda...
Evo me... Piskarat ću tu da sredim svoje misli, da se odmaknem od nerealnih scenarija koje stvaraju moje kreativne misli, iako realno gledano ja sam od onih prizemljenih staraca sa svojih 28 godina... Nije mi do glupiranja, nije mi do izlazaka, nije mi do opijanja, nije mi do druženja, ok, ne svih druženja, ona odbojkaška silujem :D. Ne osjećam se kao da imam 28 :D Da, zvuči smiješno, prvo pričam da sam starac, a onda da se osjećam ko da nemam toliko, ko da sam stala u dvadesetoj... Dijete u vremenu, da, to sam ja... Da li je to moguće tako zaglibiti ili sam ja jedini takav slučaJ? Pa da, mislim da sam original, dajem si komplimente otkad znam za sebe... Srećom, ne znam se dugo :P Konačno sam otvorila balkonska vrata da uđe ovaj svježi ljetni zrak. Kroz dan sam se gola sunčala kako bih se riješila onih oslikavanja kupaćega koliko mi je to moj strah dopuštao. Grudi su mi nijansu tamnije, dok se sa donjim djelom trebam pozabaviti. Sunce je bilo jako pa sam puno toga napravila namačući se nešto više od sat vremena u dječjem bazenu. Živa bi se zakopala da mi tko od family sazna kaj radim, ali jednostavno mrzim tu crnu-bijelu čokoladu. Pitam se da li bih se kad ohrabrila otpuzati na nudističku plažu i tamo upijati sunce bez svih onih pogleda i neugodnosti. Ja sam divljakuša koja bi se rađe odlučila za neku divlju plažu daleko od svih pogleda, ali uistinu svukla bih taj bespotreban kupaći kostim. Znate li kakav je dobar osjećaj biti gol... Prakticirala sam to i u jednom svom stanu kad sam živjela sama... Oooo yeah... to je sloboda, nesputanost, onaj osjećaj "nemam što skrivati", samo moje tijelo, moje vozilo u ovoj dimenziji. Moram se pohvaliti, baš mi pristaje ova preplanula put i ove kovrče od vode... Hmmmm ljeto, mir, voda, zrak, povjetarac i sunceeeee... Ne, nema mjesta soli, moru... ne, ovo je kopno, ovo je mir, a ne ona džungla naše jadranske obale... Di da se odmorim sa tisuće zvijeri oko mene, nop... Usamljenost je moj partner i volim ga u beskraj. To se ne može kupiti. Ah, koga varam, naravno da se da kupiti, isprazniti plaže, mjesta samo za sebe, no ipak više volim onu prirodnu nedodirljivost, neoskvrnjenost divljine. Da, to sam ja, koza koja uživa u prekrasnim pogledima u daljinu, u prazninu bez dodira ljudi, bez njihovog "Mi znamo najbolje". Ja sam živi primjer da nemam pojma o pojmu, a ipak se volim od glave do pete... Razjebanu sebe ;)
Post je objavljen 09.07.2017. u 19:24 sati.