Prije desetak dana dobih 'šifriranu' poruku od svoje 'izvidnice' da je neprijatelj pokrenuo veliki 'ofenzivu' s jednim 'tenkom' i trojima 'bornim kolima'.
Nakon konzultacije s Generalom-urologom moje armije, odlučili smo krenuti u novu bitku u ratu koji neće, doduše, nikada prestati sve do mog konačnog poraza (tako piše u povijesti takvih ratova), kako bi ovaj put možebitno ipak izvojevali barem još jednu pobjedu.
Teritorij ratovanja: Bol – Nica.
Stožer savezničkih snaga (urolog, anesteziolog, medicinske sestre-pješadija i logistička pratnja: kuhari, laboranti, spremačice) uglavnom operira unutar moje bol-ničke sobe.
Bojno polje: moj mjehur.
Neprijatelj – rak sa svojim karcinomskim kliještima.
Glavni zapovjednik savezničkih snaga – General Urolog-kirurg.
Artiljerijska priprema kreće u prijepodnevnim satima 12. srpnja AD 2017.
Najveća žrtva – kao i uvijek civili, to jest moja malenkost, 'urbi et orbi' poznata kao semper contra.
Srećom, godinama svakog dana šaljem 'izvidnicu' kako bih otkrio namjere mrskog mi neprijatelja (u vidu martefarina koji razrjeđuje krv). Ona me svojim 'šifriranim' porukama (krv u mokraći) obavještava da li je neprijatelj ponovo krenuo u novu bitku u ratu kojeg ću ja na kraju sigurno izgubiti. Samo se ne zna koliko nam je još ovakvih bitaka preostalo. Neki dugogodišnji učesnici takvih ratova kažu da bitaka može biti i desetak do konačnog poraza 'branitelja'.
Pa dobro, deset puta tri godine i nije loše za nekog koji ima sedamdeset četiri, kaj ne?
Da nema moje srčane aritmije i fibliracije zbog koje trebam svakodnevno koristiti 'izvidnicu' još uvijek ne bih saznao da je neprijatelj krenuo u ofenzivu. Ovako, nakon ranog otkrivanja neprijateljske aktivnosti zahvaljujući dobro obučenoj 'prethodnici', moja armija na čelu s Generalom-urologom ima znatne šanse slomiti i ovu 'ofenzivu'.
Do okončanja bitke, do povratka u Brlog, a u slučaju da će i ovaj put završiti povoljno za savezničke snage, sve vas lijepo pozdravljam i želim ugodne ljetne praznike.