Bitka kod Guadalajare – ožujak 1937. godine
Prema nacionalističkom Planu ofenziva na Jarami trebala je omogućiti nacionalističkim postrojbama spoj s talijanskim snagama koje su trebale napredovati sa sjeveroistoka kod Alcale de Henaresa, a time bi Madrid bio potpuno opkoljen i okružen. No, ovo je bilo kristalno jasno i Republikancima, pa se oni neće baš lako povlačiti, a sve to dovest će do još jedne teške bitke Španjolskog građanskog rata - bitke kod Guadalajare.
Desno napadajno krilo prema Guadalajari vodio je proslavljeni heroj Alcazara, general Moscardo koji zapovijeda s 15 000 svježih i odmornih regulara i karlista, a lijevo napadajno krilo pripalo je Talijanima koje vodi general Roatta. U napadu sudjeluju slijedeće talijanske divizije crnokošuljaša: - divizija 'Dio lo vuole' (Božja volja po Athumanunhu) kojom zapovijeda general Rossi, divizija 'Crni plamenovi' kojom zapovijeda general Coppi, divizija 'Crne strijele' kojom zapovijeda general Nuvoloni i regularna divizija talijanske vojske 'Littorio' kojom zapovijeda general Bergonzoli.
Talijanske postrojbe imaju 80 tenkova, 200 mobilnih topova (tegle ih kamioni – po Athumanunhu), 8 oklopnih prevožnjaka (autoblinda – po Athumanunhu), 16 PZO topova i 2000 prijevoznih kamiona. Iz zraka potporu im pruža 50 talijanskih lovaca zrakoplova i 12 izvidničkih zrakoplova. Prve tri narečene talijanske divizije predstavljale su određenu snagu, ali posljednja regularna divizija 'Littorio' bila je popunjena talijanskim vojnim obveznicima od kojih više od polovice nije ni znalo kamo su stigli, a mnogi od njih nisu ni očekivali bitku, već su mislili da su tu dovedeni kao 'masovni statisti' za snimanje filma Scipion Afrički.
Ta divizija bila je totalno nespremna za bitku, ali je bila opremljena dobrim naoružanjem i ostalom opremom. Grad Guadalajara bi je miran provincijski grad koji se smjestio iznad kanjona rijeke Henares koja se spušta s planina Guadarrama. Bojišnicu Republikanaca na tom području brani 12. divizija. Početkom bitke odmah u prvom naletu obrambene crte republikanske 12. divizije probili su 'Crni plamenovi', a gotovo istodobno i Moscardo sa svojim regularima i karlistima probija republikanske crte na cesti za Soriju.
No, onda je počelo kišiti, naglo je zahladnjelo, a kiša se pretvorila u susnježicu, onda pak je led prekrio tlo i napokon magla je prekrila cijelu bojišnicu. Talijani su gotovo svi bili u odorama kolonijalnog tipa i sada su trpjeli strašnu hladnoću, a njihovi zrakoplovi nisu mogli rulati po improviziranim i zaleđenim uzletištima. Republikansko zrakoplovstvo nije imalo takvih poteškoća na svojim uzletištima, pa je pod zapovjedništvom generala Smuškjeviča zagospodarilo zračnim prostorom i talijanskim vojnicima u tili čas slomilo volju za borbom. Sutradan 8. ožujka Talijani su ipak krenuli u opći napad, no, nacionalističke postrojbe u dolini rijeke Jarame sada više nisu imale snage za produženje napada i tako stisnu Republikance.
Talijani su zauzeli Almadrones, a zatim su 'Crni plamenovi' zauzeli i Masegaso. General Nuvolini sa svojim 'Crnim strijelama' napao je u središtu, ali je padom mraka zaustavio svoj napad. (izgleda da će to kasnije biti presudno – po Athumanunhu)
No, general Nuvolini nije ni mogao drugačije, njegovi su se vojnici jednostavno smrznuli u kratkim odorama. Međutim, Moscardo je produžio napad i zauzeo Cogolludo. Sada se činilo da su Republikanci u doista teškom položaju, no, tada je od najboljih republikanskih pukovnija na brzinu ustrojen republikanski 4. korpus kojim zapovijeda brigadir Jurada, izuzetno sposoban časnik topničke specijalnosti.
Listerova 11. divizija, 11. interbrigada i brigada kojom zapovijeda El Campesino zauzele su položaje u šumi uz cestu od Trijuequea do Torije. Uzduž cesta položaje su zauzeli anarhisti iz 14. divizije s kojom je došla i Lukacshova 12. interbrigada u čijoj je prethodnici bila talijanska interbojna 'Garibaldi'. Prema bojišnici kretala se i republikanska 12. divizija kojom zapovijeda pukovnik Lacalleo, vrlo sposoban časnik inženjerijske specijalnosti.
Na pola puta između protivnika koji su se primicali jedan drugome bili je mjesto Brihuega koju su 10. ožujka zauzeli Talijani pod zapovijedanjem brigadira Enrica Franciscija, a za njima se odmah kretala talijanska divizija 'Littorio'. Istodobno je Moscardo sa svojim regularima i karlistima izbio do Jadraquea. Roatta je bio u zanosu jer mu je sve išlo prema planu, ali kliko dugo?
Post je objavljen 05.07.2017. u 20:05 sati.