Bitka na Jarami – 17. veljača 1937. godine (nastavak)
Onda pak su 17. veljače, reorganizirane i sređene, postrojbe Republikanaca na Jarami krenule u protuofenzivu. Prvo je odbačena nacionalistička brigada kojom zapovijeda Barron i to natrag na drugu stranu ceste za Valenciju. Potom su, sa sjevera prešavši rijeku Manzanares, Republikanci odbacili nacionalističke postrojbe koje su tu tek organizirale obranu.
Istodobno dolazi i do veličanstvenih bitaka u kojem talijanski zrakoplovi tipa 'FIAT' postupno preotimaju zračnu nadmoć sovjetskim zrakoplovima tipa 'Chato'. Posebno se tu istaknuo nacionalistički zračni as španjolski pilot Joaquin Garcija Morato. Potom republikanski general Gal poduzima, 23. i 27. veljače, snažne napade na crtu bojišnice između Pingarrona i San Martina, a koju drže nacionalističke postrojbe.
No, ovdje Republikanci nisu polučili nikakve značajnije uspjehe. U tim bitkama slava i hrabrost sada su ovjenčali američku bojnu 'Abraham Lincoln'. Naime, u američkoj interbojni, mahom su mladi studenti koji nisu služili vojsku u svojoj domovini, nisu bili opterećeni vladavinom diktatora, jer to je za SAD i tada bio nepoznat pojam, ali ipak ti mladi Amerikanci hrabro su se tukli za ideale u koje su snažno vjerovali i doista pokazali su pravu vojničku hrabrost.
Trpjeli su strašnu topničku paljbu nacionalističkog topništva, a republikanski topništvo ništa nije poduzimalo da bi kontrabatiralo i tako barem malo zaštitilo hrabre Amerikance. No, i Amerikanci su platili izuzetnu veliku cijenu svoje hrabrosti. Poginulo je, od ukupno 550 onih koji su ušli u bitku, njih 120, a 75 ih je ranjeno. Opet se ponavlja gotovo identična situacija iz borbi oko ceste ka Corunu – svakoj je protivničkoj strani ona druga prejaka.
Na kraju Athumanunh će zaključiti. Bitka na rijeci Jarama završila je potpunom 'pat-pozicijom'. Iako su Nacionalisti zauzeli petnaestak kilometara širok i dvadesetak kilometara dug teren, Republikanci su obranili i zadržali cestu za Valenciju i potpuni nadzor nad istom. Gubici su ipak bili veliki, Republikanci su imali oko 1000 poginulih, 7500 ranjenih i još oko 3500 bolesnih.
Nacionalisti su također imali velike gubitke koji su ukupno iznosili oko 6000 vojnika izbačenih iz stroja. Obim zaraćenim stranama sada je postalo 'kristalno' jasno da će se rad odužiti i još potrajati, a sve je to kod španjolskog naroda izazivalo sve veću potištenost. Sada pak na scenu stupaju samodopadljivi i previše samouvjereni Talijani.
Naime, talijanski general Roatta okupio je oko 35 000 talijanskih vojnika ustrojenih u četiri divizije i odlučio poduzeti napad na Madrid sa sjeveroistoka, a glavni mu je cilj gradić Guadalajara, glavni grad istoimene provincije, koji je na oko 80 km sjeveroistočno od Madrida. To će pak dovesti do još jedne bitke iz serije bitaka u proljeće 1937. godine u povijesti ratova i bitaka zapamćenoj kao bitka kod Guadalajare.
Post je objavljen 04.07.2017. u 20:00 sati.