Marketing
Milosrđe svitanja...
Zaustavila sam vrijeme, misaono zaustavila trenutak u srcu. Skidao si posljednji veo zablude s moga lica. Vidjela sam svoj lik u očima boje snova. Bljesnula je odsanjana budućnost. Nasmiješio si se… vrijeme je dimenzija našeg trajanja... do tog trenutka smo odvojeni putovali smo kroz vrijeme.
Bio je to trenutak buđenja u snu, davno odsanjanom. Trg ptica i romor kapi Seine... Pariz je u jesen divan... šaputao si mi pjesmu o očima boje meda... dozvolio mi da budem ponovo ona iz vremena prije oluje ruža... usnama si skidao masku nepovjerenja, otapao lednicu oko duše... dozvolio leptirima let uzdrhtalim srcem. Darovao si mi ključ tvoga svemira... vidjeh tvoje srce na dlanu vremena... u odaji odraza i odjeka vidjeh lice dječaka, začuh glas iz davnina... osjećjući sebe osjetit ćeš i njega... susreli smo u danu izvan vremena... još uvijek traje...
Dan izvan vremena
Bio je to trenutak buđenja u snu, davno odsanjanom. Trg ptica i romor kapi Seine... Pariz je u jesen divan... šaputao si mi pjesmu o očima boje meda... dozvolio mi da budem ponovo ona iz vremena prije oluje ruža... usnama si skidao masku nepovjerenja, otapao lednicu oko duše... dozvolio leptirima let uzdrhtalim srcem. Darovao si mi ključ tvoga svemira... vidjeh tvoje srce na dlanu vremena... u odaji odraza i odjeka vidjeh lice dječaka, začuh glas iz davnina... osjećjući sebe osjetit ćeš i njega... susreli smo u danu izvan vremena... još uvijek traje...
Dan izvan vremena
Jedna zvjezda padom dotaknu tišinu, tragovi naših stopa u mreži mjesečine
objavljuju odlazak sunca.
U poeziji suza simfonija neba, riječi zalutale iz jedne davne priče zamagljuju privid ljubavi.
Buket osamnaest crvenih ruža vene, sudbina mi darova cvijet na kojem vrijeme ne stari.
Šapnuh...
Ne želim spomenik jednoj mladosti, budi glasonoša dolazećeg, pusti me, ne spavam, sanjam, snovi su lijepi.
Podsvijest nije đavolje čudovište, lumin je odsanjane ljepote, krstiteljica bezimenim osjećanjima,
maglovita silueta koja bezličju daruje lice.
Ne postojiš više u mojim pjesmama, izgubio si se, kao obmana sreće,
nestao u kapima rijeke zaborava.
Bezimen, bez lica lutaš obodom snova, a zelene oči, dva jezera sreće,
preobražena u poeziju oceana.
Pitam se, jesam li to opet odlutala stazama prošlosti?
Jesam li noćas vidjela zvijezdu bez porijekla, tvoju sjenu iznjedrenu iz prohujalog?
Ljubav je negubeća energija, ritmom srca mijenja geometriju prostora, ogleda se u dimenziji vremena.
Sviće ne vratima vječnosti, iz pijeska i pjene izlijeće bijela golubica, zoblje zvjezde,
iskri dnevnu svjetlost, objavljuje susret prošlog i dolazećeg.
Osjećam milosrđe svitanja, susrećemo u danu izvan vremena, uvijek isti, a drugačiji.
Dijana Jelčić… štivo iz zbirke eseja… „Umijeće vremena“ 1987- 2007
i radostan dodatak ovom svitanju... stigao paket... dvije knjige drage blogerice @Lastavica... Tango i Bluz s posvetama...
neka Tango bude tvoj životni ples... i neka u ritmu bluza, draga Dijana, plešu svi tvoji važni životni trenuci...
hvala ti draga...
neka Tango bude tvoj životni ples... i neka u ritmu bluza, draga Dijana, plešu svi tvoji važni životni trenuci...
hvala ti draga...
fotografije... Jasna Marcelić
Post je objavljen 03.07.2017. u 07:57 sati.