Godinama sam tragao za izrekom koja će dat odgovor na sva pitanja, koja će pogodit u srž ljudskih nastojanja, da shvate tko su, gdje su, odakle dolaze, i gdje idu.
U trenutku kad sam mislio definitivno odustati ukazala mi se misao kao svjetlo na kraju tunela, kao što kaže u svoj svojoj mudrosti sastavljač nagradnih pitanja za objavit post.
Evo i sada se naježin , kad vizualiziran tu sentencu, ispisanu blijedonarančastom neonskom cijevi kako lebdi negdi isprid nas, poviše pučine šta pritiska je mrak i neba diskretno dekoriranog zvijezdama.
Veliki mislilac Mate Baturina sve je rekao u samo nekoliko riječi
Dikod uđe, a dikod i ne uđe.
Ne sjećam se da sam bilo kada vidio negdje nešto, što u sebi nosi toliko sudbinskog.
Spavaš li mirno Šimleša Bruno.
Kako bi se zvala osoba koja mrzi Bruna Šimlešu, možda je riječ mrzi preteška, definitivno je preteška, meni u stvari Bruno Šimleša užasno ide na živce.
A to užasno ide na živce je najintenzivniji negativni osjećaj koji drugo ljudsko biće može izazvat u meni, što i nije dovoljno da bi moga naškodit Bruni Šimleši, samo bi mu reka daj majke ti ne seri.
Srića pa Bruno Šimleša nije peder ili srbin ili već neka druga sorta koja ima definiran naziv mrzitelja koje veže uz sebe, ovako meni Bruno Šimleša more ić na kurac a da mi niko ne more reć da san Šimlešafob jer to ne postoji, to bi bila izmišljotina.
Eto ne bi Čovik virova ali meni više na jetra ide Šimleša nego Rada Borić, ona dakle Rada sere i prodaje muda za bubrige s ciljem, ona ima svoju agendu, Bruno s druge strane sere samo da bi sra.
A ti koji seru samo da bi srali oni su ti koji mute vodu, u kojoj onda ovi šta seru s namjerom profitiraju.
Dobro je reka Mate Baturina
Dikod uđe, a dikod i ne uđe.
A nekad je dovoljno da kao onda u Wimbledonu padne kiša.
Post je objavljen 02.07.2017. u 17:01 sati.