Marketing
Španjolski građanski rat
Bitka na Jarami – veljača 1937. godine
Istodobno s padom grada Malage, započela je nova nacionalistička ofenziva jugoistočno od Madrida. Nacionalističke postrojbe snažno su udarile i napale u dolini rijeke Jarama ustrojene u pet napadnih kolona (Athumanunh skreće pozornost da u godini 1937. i kod nacionalističkih postrojbi termin 'kolona' mijenja se u brigadu).
Tim nacionalističkim brigadama, svaka ta brigada u svom sastavu ima pukovniju Marokanaca i Legionara, zapovijedaju: Garcia Escamez, Saenz de Buruaga, Barron, Asensio i Rada, a glavni zapovjednik svima je Varela. Nacionalističke brigade topnički podupire šest bitnica topova 155 mm i jedna PZO topnička bitnica Legije Kondor koja u svom sastavu sada ima potpuno nove njemačke PZO topove 88 mm (bit će to najbolji topovi u svom rangu tijekom Drugog svjetskog rata – po Athumanunhu).
Cilj Nacionalista, odnosno ofenzive bio je – presjeći komunikaciju (opet Athumanunh skreće pozornost da uporabom riječi komunikacija on podrazumijeva prometni smjer kojim ide cesta, pruga i telefon, a ako nema svih tih narečenih elemenata Athumanunh će rabiti izraz cesta, cestovni smjer, put …) Madrid – Valencia.
Napad je poduzet na crti dugoj oko 16 km, koja se proteže sa sjevera, s jedne točke stotinjak metara istočno od ceste Madrid – Andaluzija, pa prema jugu. Slučaj je htio (nevjerojatno je koliko je takvih bitaka, ako su imalo stručni i vojnički potkovani zapovjednici protivničkih strana moraju doći do istih zaključaka i odluka – po Athumanunhu) da su baš na tom području ofenzivu planirali i Republikanci.
No, ključ je svega tko će prvi i tko će koga iznenaditi, a baš se to i ovdje dogodilo. Republikanci su bili iznenađeni! Nacionalističke postrojbe napad su započele 6. veljače žestokim napadom na gradić Ciempouzuelos koji je branila tek ustrojena 15. interbrigada. Iznenađene interbrigadiste, točnije prednje dijelove bojnog osiguranja 15. interbrigade nacionalističke postrojbe, kojima zapovijeda Garcia Escamez, doslovno su pregazile.
Postrojbe kojima pak zapovijeda Roda krenule su zauzeti 600 m visok vrh La Maranosa na kojima su utvrđene dvije interbojne. Republikanci interbrigadisti su na tom vrhu pokazali izuzetnu hrabrost i žilavost, borili su se gotovo veličanstveno, sve do posljednjeg vojnika. Barron pak je 7. veljače stigao na stjecište rijeka Jarama i Manzanares, na raskršće kod Vaciamadrida, te je time komunikacija Madrid – Valencija stavljena pod paljbeni nadzor nacionalističkih postrojbi.
Republikanci su imali početnih problema jer su se na tom području nagomilale i ispremiješale brigade koje su trebale poduzeti ofenzivu, ali kako su ih Nacionalisti preduhitrili, nastala je blaga 'zbunjaža'. No, general Miaja odmah u to kritično područje šalje najbolje što Republika ima, a to je sada preustrojena (reorganizirana) i izuzetno dobro opremljena i uvježbana republikanska 11. divizija kojom zapovijeda Lister.
Već 9. veljače republikanska je obrana reorganizirana (Athumanunh vjeruje da je to učinjeno zahvaljujući nazočnosti i osobitim zalaganjem sovjetskog generala Pavlova) uzduž cijele istočne obale rijeke Jarama. No, ipak su nacionalističke postrojbe 11. veljače krenule u forsiranje (prijelaz rijeke pod borbom, po Athumanunhu izuzetno zahtjevnom i vrlo teškom napadu) rijeke Jarama. Skriven tminom noći jedan tabor marokanski regulara, kojima zapovijeda bojnik Moler, prikrao se do željezničkog mosta Pidoquea (nalazi se na polovici puta između Ciempouzuelosa i San Martina de la Vege– po Athumanunhu), te bajunetama neutralizirao stražare iz francuske interbojne 'Andre Marty.
To pak je omogućilo nacionalističkoj brigadi, kojom zapovijeda Barron, lagani prijelaz rijeke. Republikanski inženjerci pokušali su osujetiti taj prijelaz preko mosta, ali aktivirani eksplozivni naboji, začudo, samo su čeličnu konstrukciju mosta na trenutak izdigli iz ležišta, a potom je ona pala natrag u svoja ležišta. Most je ostao prohodan i uporabljiv.
Situaciju za Republikance spašavaju pripadnici talijanske interbojne 'Garibaldi'. 'Garibaldisti' su otvorili ubitačnu i paklenu strojničku paljbu po nacionalističkom mostobranu, pa su nacionalistički vojnici zaustavljeni u daljnjem napredovanju. Istodobno, južno, nacionalistička brigada, kojom zapovijeda Asensio, zauzela je gradić San Martin de la Vega, no, i njih je zaustavila precizna strojnička paljba Republikanaca, pa su se morali utvrditi na dostignutim crtama.
Brigada Saenza de Buruage također je uspjela priječi rijeku, te uspostaviti vezu sa susjednom Asensievom brigadom, ali to je bilo sve. U iduća dva dana Nacionalisti nisu uspjeli zauzeti značajnije područje. Nastupile su izuzetno teške borbe, bojevi i bitke koje ni na jednoj strani nisu polučile ama baš nikakve vojnički značajnije rezultate i uspjehe.
Ipak, republikansko zrakoplovstvo izborilo je nadmoć u zračnom prostoru iznad bitke, ali to je bilo sve, jer značajnije uspjehe onemogućavali su im izuzetno, gotovo fenomenalno precizni PZO topovi 88 mm. Dakako, sovjetski zrakoplovi tipa 'Chato' rastjerali su njemačke zrakoplove tipa 'Junkers', a sovjetska tenkovska brigada opasno se koncentrirala ispred grada Arganda, malo sjevernije od crte bojišnice.
Post je objavljen 02.07.2017. u 07:11 sati.