Prepoznajem te kao glas na pragu čujnosti, onaj koji me prevari, zbog kojeg ponekad pomislim da si tu, odmah iza mene, zbog kojeg se s osmijehom osvrnem, jer trenutak me ponese...
Prepoznajem te kao miris, poznat, topao i drag,... i ipak jedva osjetan, tek dovoljan da, nesigurno pomislim kako, još jednom, umišljam tvoju prisutnost, nedovoljan da te, ipak, pogledom ne potražim...
I...
ne prepoznajem te,
ne u dodirima, i
ne u snovima,
... ne dozvolim si snove, i
... ne puštam te snovima više
Post je objavljen 01.07.2017. u 15:56 sati.