Tresem se... Postoje trenuci kad ti bijes izbija kroz kožu... Trnci ti prolaze kožom, osjećaš znoj ispod pazuha, iako si se upravo istuširala. Nevjerojatno koliko sam laka da me takav čovjek može izbaciti iz takta. Teško mi ide preko jezika, no moram ga nazvati "čovjekom" iako je pas, ma kakav pas, zmija biće nad bićima za njega. U ovim trenucima borila sam sa sobom tešku bitku, ostati ili otići i sasuti mu sve ono što ga ide. Znam da je to osjećao pa se brzo zmijski povukao. Hvala Bogu prevagnulo je "Život će se pobrinuti za njega", kao i za mene i sve vas. Ta bol koju osjećam, ne mogu vjerovati, da mu mogu dati toliko svoje energije, smeću... Ne zaslužuje to, ni ne zaslužuje ni da ga ovdje spominjem, no spominjem ga jer moram ovo ovdje isprocesirati umjesto da požalim zbog svojih postupaka. Bloger.hr svojevremeno spasio me od odustajanja od života, no posredno, spasilo me moje pisanje. Ova bijela površina koja je mogla podnijeti sve ono o čemu u obitelji nismo pričali, a što prijatelji nisu mogli podnijeti. Ne znam kakvi su to prijatelji, loše sam birala, i sad tek vidim nakon toliko godina tko mi je uistinu prijatelj i tko je uz mene i dolje, ne samo dok sam gore. U teškim trenucima uistinu napraviš brzu selekciju. Evo, već mi je puno lakše. Moje tijelo se smirilo, trebam uzeti "svoje prste u svoje ruke" i odtapkati ovo. Srećom, neću ga više gledati. Gotovo je... a život će se pobrinuti...
Post je objavljen 29.06.2017. u 17:46 sati.