Zatvaram oči i plašljivo pružam ruku,u letu dotičem tvoje lice,ispisujem čežnju...Satkanu od najtiših nota,čvrsto upletenih u svaku žilu mog tijela,koja još uvijek zove tvoje ime....
Ispod zatvorenih kapaka,naglo prekinuti san i napamet naučene riječi kojima molim sreću za Tebe.... Ljubim te noćas i pričam ti o svim onim svjetovima koji su nestali kada si otišla...
Ti me slušaš...kako me nikada nisi slušala i čini se stvarno... i ne izgleda prazno... A onda se sjetim da te nema i neutješan,crtam kartu drhtavim prstima... ako se jednom ipak vratiš,da me lakše pronađeš... Tamo gdje prestaje asfalt....ja još čekam...
Volim te Čudo moje.... F a L i Š....
Post je objavljen 29.06.2017. u 02:27 sati.