Bitka za Madrid – bitke za Sveučilišni grad
Bitke za Sveučilišni grad potrajat će svom žestinom sve do 23. studenog 1936. Tada je i jednima i drugima postalo jasno da je bitka za Madrid došla u pat poziciju. Nacionalisti nisu mogli dalje, a Republikanci ih nisu mogli izbaciti i odbaciti od Madrida.
Vojske su bile 'skroz na skroz' iscrpljene i bojno umorne, pa nije preostalo ništa drugo nego napraviti ono što vojske u takvim prilikama jedino mogu učiniti. Obije strane stale su se na dostignutim crtama ukopavati. Nacionalistički generali složili su se da od zauzeća Madrida treba na trenutak odustati, a time je i propala Molina nada da će popiti kavu u Madridu, u kavani Molinero, u ulici Gran Vija.
Republikanci su mu poslali zajedljivu poruku: 'El cafe se le enfrio Y en Madrid no entro! (Kava ti se ohladila, a u Madrid ušao nisi! – po Athumanunhu). Iako je Madrid bio samo djelomično opkoljen, u gradu je zavladalo stanje kao da je opkoljen sa svih strana. Nacionalisti su pokušali 13. prosinca poduzeti još jedan napad s namjerom da Madrid potpuno odsjeku od Guadarame, te da grad potpuno okruže sa sjevera.
Dakle, naum nacionalističkih zapovjednika bio je da se izbije i ovlada cestom Madrid – Coruna. Sada je zapovijedanje tom operacijom od generala Mole preuzeo general Orgaz koji će istodobno postati i glavni zapovjednik na madridskoj bojišnici, pa će operativno zapovijedanje preuzeti Varela. Tako je general Orgaz izdvojio 18 000 vojnika i stavio ih pod direktno zapovjedništvo Vareli koji je imao zadaću ovladati cestom Madrid – Coruna.
Bile su to mješovite postrojbe sastavljene od pješaštva i konjaništva koje je Varela ustrojio u četiri mobilne brigade kojima zapovijedaju Garcia Escamez, Barron, Saenz de Buruaga i Monasteri. Bitka do koje će uskoro doći u povijesti ratovanja poznatija je pod nazivom 'Bitka kod Boadille'. Naime, napad Nacionalista započeo je žestokom topničkom pripravom na samostan i zabačeni pueblo Boadilla del Monte ujutro 14. prosinca 1936.
Do noći nacionalističke postrojbe zauzele su pueblo koji su branili Republikanci pod zapovjedništvom bojnika Barceloa. No, tada su se u bitku uključili republikanski tenkovi tipa T – 26 pod zapovjedništvom sovjetskog generala Pavlova. U bitku su ubačeni i pripadnici 11. i 12. interbrigade. Opet su se razvile teške i krvave bitke, a koliko su one bile teške i krvave zorno govore slijedeći podaci: - bojne 'Thälmann' i 'Dombrowski' imale su zajedno oko 80-setak poginulih i veći broj ranjenih, 1. satnija bojne 'Thälmann' od 10 preživjelih (bilo ih je 145 tijekom bitke za Madrid – po Athumanunhu) sada su ostala samo dvojica.
Teška bitka tukla se i za zamak vojvode de Sueke gdje je od 187 Republikanaca iz sastava Civilne straže poginulo njih 102. Na drugoj strani i Nacionalisti su imali slične teške gubitke u ljudstvu, pa su nakon zauzeća Boadille i Villanueve de la Canada odustali od daljnjih napada.
Nakon tih bitaka Republikanci su ustrojili novu Armiju Juga, te nove interbrigade: 13. interbrigadu s bojnama 'Čapajev', Đuro Đaković' i 'Georgi Dimitrov' i 14. interbrigadu kojom zapovijeda Poljak general Swierczewski (konspirativno ime Walter), a koja je ustrojene od francuske bojne 'Marseljeza' u čijem je sastavu i 1. britanska satnija od 145 Britanaca (1. vod 1. britanske satnije čine Irci, te drugih koje će Athumanunh pobrojati nešto kasnije.)
Post je objavljen 27.06.2017. u 20:03 sati.