Kada će jadan, mali čovjek rastrgan između "mogu i želim" shvatiti da mu neće biti oprošteno samozavaravanje kako će zadobiti poštovanje ukoliko bude i sebe i druge gurnuo preko granice?
Možda su od Buddhe stvorili Boga baš zato jer su shvatili da je odricanje od materijalnog za njih teško i nepoželjno?
Možda su svećenici pišući Novi zavjet malo lagali i dali čovjeku privid oprosta i slobode izbora, ali hladan Stari je sa svojih 10 zapovjedi i nepoštivanjem istih jasan.
Oko za oko, zub za zub...
Da li je stvarno postao problem biti pošten u ovakvom suvremenom društvu? Nije li izazovno biti otvoren i srdačan prema drugima?
Uvijek ima ono "možda". Ali možda ne vrijedi za prave ljude.
Isplati se biti dobar čovjek zbog onih koje volimo i koji vjeruju u ljudsku dobrotu iznad svega.
Na kraju, vrijedi samo ona čista ljubav koju smo nesebično davali i širili oko sebe.
Oni ograničeni prema nama i drugima, koji to ne prepoznaju ili kojima to ne treba, ali im zato treba naše divljenje, sami odu svojim putem u svijet vlastitih slika svoje lažne vrijednosti.
Oni, ponosni samo radi pustog ponosa i napuhane veličine, od nas ništa osim moljakanja njihove "pažnje i oprosta" ni ne trebaju.
Kako god bilo, svi trpimo posljedice svojih postupaka.
Želimo li vidjeti suštinu, to je već drugo pitanje...