Marketing
suzama l'epim tapete vol.955
...nekako rijetko pišem...
Jednostavno izostavljam sve stvari koje me izbacuju iz cipela...tako reći...
A ima ih....
Vezane su naravno uz moju obitelj...dakako...
Tata je trenutno na ortopediji u Zagrebu..na pripasavanju proteze...
Dodjem tamo svaki drugi dan..
Prvi me dan počastio izjavom "Ma ne bih ja tebe htio inkomodirati (WTF???) Ja sam se pomirio sa tim da ja nemam ama baš nikakve koristi od svoje djece."
Ček sek...
To mi kaže čovjek kojeg redovito sufinanciram, kojeg sam doslovce IŠČUPALA iz zagrljaja smrti prije nepunih godinu dana....
Mhm...da...
Za takvo što fakat morate biti jebeno uravnoteženi da ne reagirate.
Ja to više nego evidentno NISAM:
No da...zato tu na scenu stupa boks.
Boks koji me toliko iscrpi fizički da mi otupi ama baš SVAKU pomisao na bilo išta...
A tu bi se moglo...
Obitelj...
Posao kojeg radim već jako dugo a ne donosi mi plodove...stanje računa firme cca 360 kn a sljedeći mjesec već kuca na vrata..
Trebalo bi imati dovoljno za knjigovođu i plaćicu...
Posao na kojem sam zaposlena za koji ne dobivam plaću...danas je 27-mi i skoro sam u sljedećem mjesecu a plaće još ni..
Nisam uplatila životno jer...mhm...
I tako...
Ima se...
Ljubav da ne pominjem...
Ni sexa nema..pardon vođenja ljubavi...toga pogotovo ali sexa brate mili sad bih se mislim zadovoljila čak i sa tim...NEMA
I tako dok sam se slomljena vratila sa treninga sinoć, prošetala Einya na tren malo na "normalnoj" temperaturi i zavalila se u moju foteljicu mozak mi je bio ravna crta..
Nikakvih roštanja, pokretanja kotačića...jedno veliko NIŠTA i bila sam jako zahvalna na tome.
Imam jedan maleni problemčić vezan uz boks...ne, nema više divljačkih upala ali izgleda da mi se deformira stopalo s donje strane...
Jednostavno mi lijeva noga ne podnosi stajanje na prstima a trening je cijeli na prstima...
No da...o tom ću misliti kasnije...
Poznavajući sebe, garant dok mi izraste neka žestoka koščuga s donje strane, kad mi više neće biti pomoći..
No da...
...ne odustajem od boksa..
To je slamka koja me trenutno održava na životu.
I ide..dan po dan...
No da, ne mogu si pomoći da se povremeno ne upitam vječno pitanje koje me muči od davnina...
...je li ovo što ja "živim" svakodnevno život?
Shvatila sam jednu stvar u nedjelju nakon kave s tatom i kasnije sa prijetelejm od 64 godine koji je nedavno imao na biciklu sudar s rolerom i udario glavom o rubnjak pločnika...
Previše se družim sa starim ljudima.
Je da, to je čisto ok jer stari navodno imaju mudrost..iako kad pomislim na tatu i mamu dalo bi se o tome razgovarati...ali tu je stalno prisutno to velo bolesti i zadah smrti koji ja unatoč relativno mladim godinama jako dobro prepoznajem i osjećam...
Uf..brate mili jesam depresivna rano ujutro...
Eto neću više...
A očito niti manje ako nešto uskoro ne promjenim rapidno...
No, za sada držimo se boksa...a mogla bih se i u kino odvesti, ne bi bilo zgorega...ili u grad na neko događanje..
Mhm...vidiš, vidiš...
Za početak još malo rada...
Jer u radu je spas....ahahahahahahaha
Post je objavljen 27.06.2017. u 07:42 sati.