Ne gajim u sebi baš nikakvu romatičnu predstavu tebe, ni sebe, stvari su uvijek sasvim jednostavne, i prizemne, a svaki ideal u našim glavama postoji upravo tamo - i jedino tamo, i samo zato što odlučimo, više ili manje svjesno, vjerovati baš u njega. Ne ulazim u razloge, ne proučavam smisao, sve mi to izmiče kroz prste ma koliko ih čvrsto stiskao u šake. Sve je želja, sebična, kao ponekad ljubav, željna imati, gotovo posjedovati, nesposobna stajati daleko, sa strane, kao promatrač bez sudjelovanja u igrokazu života... uvijek smo tako nesretni što to nešto nije naše, što tom nekom, nismo centar postojanja...
...
Prokleta želja
Za zagrljajima
Poljupcima
Koji mi ne pripadaju
Post je objavljen 27.06.2017. u 00:16 sati.