Po većini relevantnih parametara koji se uzimaju kod valorizacije kvalitete zdravstvenog sustava Hrvatska se nalazi u gornjem domu, a nerijetko i u samom vrhu Europske unije.
Izuzetak su samo liste čekanja za CT i MR, gdje smo eto pri dnu pa što se tiče CT a smo na začelju skupa s Luksemburgom, onim što ima valjda najveći BDP po glavi stanovnika.
Dakle ako se trebate razboliti, a da pritom niste užasno bogati, najbolje je da vam se to dogodi upravo u Hrvatskoj.
Šansa da ćete temeljem zdravstvenog osiguranja dobiti najbolje moguće liječenje daleko su veće u Hrvatskoj nego u Švedskoj ili Francuskoj.
MR košta recimo 900 kuna otprilike, i nerijetko je ljudi plaćaju i rade kod privatnika, da ne bi čekali godinu dana red, istovremeno skoro dvadeset posto onih koji tu MR naprave besplatno na uputnicu nikad ne dođu preuzeti nalaz.
Utvrđeno je da je jedna trećina izvršenih pretraga u Hrvatskoj nepotrebna, što je dvostruko više nego u drugim zemljama EU.
Gubitak u zdravstvenom sustavu koji nastaje nedolaskom na zakazane pretrage i ne preuzete nalaze, procjenjuje se na oko 300 milijuna kuna godišnje.
O zlouporabi prava na zdravstveno osiguranje, isplatama dijela plaća na crno da bi se izbjeglo plaćanje doprinosa, i ostalim nestašlucima moglo bi se koješta napisati.
Zadnjih dana u medijskom prostoru jedna od dominantnijih tema je privođenje sedamdesetogodišnjaka koji je prijetio više osoba na Facebooku.
Obzirom da su prijetnje bile upućene osobama desne političke orijentacije, vascela progresivna javnost se zgranula zbog tog privođenja, jer eto privedeni je bivši branitelj, sedamdesetogodišnjak i kao takav nikako ne može biti opasan.
E pa da se podsjetimo, nedavno je bivši branitelj, šezdesetogodišnjak, nožem ubio dvadesetdevetogodišnjaka jer su se sukobili oko plaćanja karte za bus, a danas je sedamdesetogodišnjak u Zagrebu pokušao priklat vlastitu ženu.
Lijevo orijentirani dio društva u Hrvatskoj traži s pravom da se osude fašistički zločini u drugom svjetskom ratu, kao što traže da se osude i antifašistički zločini u domovinskom ratu.
Istovremeno taj isti lijevo orjentirani dio društva u Hrvatskoj, ne dozvoljava osudu antifašističkih zločina u drugom svjetskom ratu, i pravi se da se fašistički zločini u domovinskom ratu nisu ni dogodili.
Eto ja bi ovom prigodom citirao velikanku antifašističke misli Kristinu Ikić Baniček, i rekao ne možeš biti antifašist po potrebi, ili si fašist ili si antifašist nema između.
Stvarno je sramota da u ovoj zemlji fašisti imaju svoje organizacije, da njihovi svećenici pjevaju fašističke pjesme nekažnjeno, da se po ovoj zemlji žele postaviti ploče na pismu kojim se služe fašisti, da u zagorskom selu paradiraju likovi s obilježjima koje su fašisti koristili, da se fašistima tolerira negiranje antifašističkog karaktera domovinskog rata.
Obzirom na turbulentnu povijest na ovim prostorima, te mogućnosti da doživim još neku tarapanu, molio bi kolege antifašiste da meni neukom objasne u kojem je slučaju likvidiranje zarobljenika, civila, i političkih protivnika, opravdano.
Čisto da znam, zlu ne trebalo.
Post je objavljen 26.06.2017. u 13:36 sati.