Bez slijeda pravila,
osluškujuć' ti bit,
tražeć' čulnu nit,
razlamam putenost
na djelove, dahom.
Skupljajući kapljice
s tvoje mokre kože...
Dok one se množe!
Jednu po jednu ih
kušam za se, svaku.
Slanost svoga jezika
tvom nepcu darujem,
vješto omamljujem
i k'o u sprezi smo
zamamnosti lude.
Nadahnuta bićem
i muškošću tvojom,
bivam sasvim svojom
i sigurnom lako
da mi konce držiš.
U epicentru samom,
tla podrhtavanje.
Mog ženstva davanje
preko ruba odvodi,
do viđenja drugih.
Zraka žudne svjetlosti
na tvome ramenu,
vatru je plamenu,
rasprsnućem boja
u glad pretvorila.