Pustit cu razum da prevlada, ipak ovog puta, znam da tako idem protiv sebe stare, al mozda je tako bolje, ostati pri dogovoru sa samom sobom.
Ovo mozda uvijek ostavlja prostor za mislit, za pitat se, za razgovarat sa sobom..nije li tako?!
Taj mehanizam,strog i krut, vlada kad treba zauzdat ono razigrano i raspmeceno srce, becarsko mlado koje ne zna stat, ne zna se sredit... haha.
Uvijek ista priča, al druga uloga..
E moj razume...mora li ipak na kraju biti tako?!
Da u konačnici zavladas upravo ti svim tim vatrama tinjalicama, vulkanima i eruptivnim ekspresijama koje su tu i stoje...?!
Eh.. vrijeme neka pokaze kako treba biti i mora li bas tako...
A
Post je objavljen 21.06.2017. u 22:09 sati.