Marketing
Suncostaj...
U gradu sanjajućih knjiga,
u suzvučju naših šapata
dijalog vječnih ljubavnika.
Pod Čapljinskim balkonom
putevi ka starim snovima
i simboli novog vremena.
U bezglasju istine
suglasje svjetova,
svitanje noći u sutonu
odlazećeg dana.
Tvoji dlanovi pretakaše
gaseće sunce u
odoru spokoja.
Ruke u buketu žudnje,
pod karijatidama trenutka
miris znamenja vremena.
Noć ljetnog solsticija,
najdulja svjetlost,
najkraća tmina,
titraj sutona
i bljesak zore,
umiranje i rađanje
u zagrljaju Ivanjske vatre.
Na dlanu pamćenja
vilinski san, Oberon i Titanija,
privid donešen vjetrom
prohujalog vremena,
poetično sidro u prozi zbilje,
suncostaj u očima,
budnost u noći
prekratkoj
za san...
Budimo se u snu,
slavuj priziva tišinu noći,
ševa romor svitanja,
ekvinocij bijele svjetlosti,
i purpur sutona.
Odvajamo se od
svakodnevnih spletki,
nestajemo u zagrljaju magije.
U suzvučju srca i tišine,
u dvokružju trajanja
mržnje, klevete, optužbe, osvete
nestaju.
Mijenja se slava svijeta!
da treba se žuriti živjeti... prije svega ljubeći... a u Ivanjskoj noći se Ladarice spuštaju na zemlju i daruju nam ozračje ljubavi... vjerujem u tu legendu...
i vjerujem da preskakanjem ivanjske vatre ljubavnici lete u nebo...
Dijana Jelčić
Na granici sna i jave
Post je objavljen 21.06.2017. u 07:57 sati.