Zapravo mene nikad nitko nije preozbiljno shvaćao, jbga uvijek sam počev od vanjskih obilježja kontrirao i svom užem krugu ljudi. Kad su svi nosili duge kose, ja sam puštao bradu, kad su drugi bili u martama ili u najboljem slučaju starkama, ja sam furao adidasice ili salamanderice istočne proizvodnje. Kad su drugi pušili marlboro ili nišku drinu bez filtera ja sam pušio winston ili nišku moravu bez filtera. Kad su oni bili na stocku ili badelovom konjaku, ja sam birao dizajn wecchie i lozu...
Na poslu mi je dobro išlo, u sindikatu sam se svojeglav sukobio s legendarnom šeficom V.K. i osnovao novi u svojoj županiji i mada sam brzo upao u glavna tijela nisu me ni tu pretjerano zarezivali, istina, jednom je baš moj glas presudio da ne idemo u zajednički štrajk, ali s distance gledajući pogriješio sam, trebalo je i žešće prosvjedovati dok se moglo, dok sindikati nisu eutanizirani. Na njemačkoj internet zajednici sam se brzo afirmirao, povukao sam se u novi svijet, budući da je hrvatsko školstvo preplavila antinjemačka politika i u reali sam počeo visiti, probio sam se među deset naj na izuzetno popularnoj platformi red7, ona je prodana poznatom nam pro7-u i uskoro, nakon odlaska najboljih, potpuno ugašena.
Ovdje je otvoren blog.hr servis, par zagrebačkih šminkera koji su lovili cure se genijalno sjetilo koju domenu uzeti, naravno od početka nisu zarezivali nas ostale koji smo im bili nužni samo kao broj i ostade to tako do današnjih dana, s tim da nisam siguran da nove generacije admina imaju zdravih motiva poput svojih prethodnika.
Vrijeme za završiti post, idem na posao.