Što ja radim sa odraslim korisnicima u likovnij terapiji?
Većinom imamo upraljane ruke od boja, ljepila i ostalih čudesa, a ima nekih od njih koji se ne vole prljati pa rade "čisto".
Do sada smo isprobali mnoge tehnike.
Mramoriranje (to vam je ono kad želite obojati stiroporne kuglice ili stiroporna jaja u neku boju pa zapravo potopite prvo u vodu u koju dodate nekoliko kapi posebne boje i to je to).
Šmirglanje drvenih pločica i ljepljenje salveta na njih da bi izgledale kao vješalice ili kao pozdravi pred vratima kuće.
Ukrašavanje drvenih kutijica.
Izrada općenito ukrasnih predmeta od špage ( posudice, privjeske,), drveta (figure), kamena.
Da i ne spominjem koliko smo gipsanih predmeta odlili i ukrasili.
Oslikavali smo i svilene marame a to su najčešće radili muški.
Radili smo reciklirani papir od starog papira i na njemu su slikali oni koji su bili motorički slabiji te smo dobivali slike.
Kaširali smo mnogo toga i napravili čak i izložbu kaširanih cipela.
Oslikavamo staklene posude i radimo slike.
Oblikovali smo predmete u glini i pomalo sa fimomasom.
Bojali smo hodnik.
I naravno, ali ne manje važno slikamo akrilnim bojama na platnu, akvarelom, temperama, tuševima u boji, pastelama, ugljenom, flomićima....
Trudim se da sudjelujemo u likovnim natječajima tuzemnim (Tradicija i suvremenost) i inozemnim( Međunarodni festival zastavica Cest is d' Best), te manifestacijama koje organizira grad (Sajam cvijeća) i likovnim izložbama ( do sada smo ih imali 5).
I uz to sve trudim se imati i pokoju art terapiju.
Mislim kad vidim pomake jako sam radosna jer su oni pronašli nešto u tom trenutku susreta sa likovnošću i oni uživaju ili ne uživaju.
Možda nisam sva niti spomenula. Nije niti važno, ali tek da se i sama podsjetim što se sve događalo ovih nekoliko godina.
Post je objavljen 20.06.2017. u 19:54 sati.