Pregled posta

C.S.I. Dragovode

U ranim jutarnjim satima ulicom Borisa Papandopula prolomio se strašan krik- aaaaaaaaaaaaaaaaaastiiiiiiiiiii!

Naime, žureći na posao, viša fizioterapeutkinja Tanja T. (34) ugledala je na zidu nasuprot kućnog izlaza broj 5 prizor od kojeg joj je uzavrela krv u žilama.
Iznimno drski i za sada nepoznati počinitelj je pod okriljem noći, preko čitavog zidića koji omeđuje zog za balote, sprejem tamno rubin boje ispisao stihove Tina Ujevića

Noćas se moje čelo žari
noćas se moje vjeđe pote
i moje misli san ozari
umrijet ću noćas od ljepote.

Premda u stanju iznimnog šoka i nevjerice, hrabra je fizioterapeutkinja ipak smogla toliko snage da na svom srebrnom Huaweiu odabere iz padajućeg izbornika broj 0038598314159 i drhtavim kažiprstom pritisne ikonicu sa zelenom slušalicom. S druge strane linije javio se glas službujućeg djelatnika nedavno ustanovljenog Centra za suzbijanje inteligencije (C.S.I) - inspektor Vjenceslav Dobrić na telefonu, kako vam mogu pomoći?

Opet... opet je napao! - drhtavim je glasom izgovorila Tanja T.
Tko je napao?
Pjesnik!
Što je ovoga puta napisao?
Notturno, Tina Ujevića! Samo prvu strofu!
U majku mu - otelo se iz usta inspektora Dobrića - ovo postaje sve kompliciranije.
Molim vas inspektore, učinite nešto, pronađite tog tipa dok se ne dogodi neko gore dobro - gotovo jecajući, zamolila je vidno ganuta fizioterapeutkinja.

Inspektoru Dobriću je trenutno kroz glavu prošlo sve ono što se događalo unatrag nekoliko mjeseci. Započelo je krajem veljače kad je na istočnom zidu toplane na Blatinama osvanula poema "Gazela o gorkom korijenu" Federica Garcie Lorce.

Od poštanskog sandučića sve do ulaza u kladionicu, stajalo je išarano

Gorki,
Boli u tabanu noge
unutrašnjost lica
i boli na svježem deblu
noći tek odrezane.
Ljubavi neprijatelju moj
grizi svoj gorki korijen!

Nakon ovog nemilog događaja, zaredalo ih se još nekoliko sličnih, od kojih je kao posebno upečatljiv ostao zapamćen napad sprejem u ulici Kroz Smrdečac kada je pored kućnog broja 19, osvanula "Voćka poslije kiše" Dobriše Cesarića, i to kompletna, od korijena do krošnje, da bi iznimno ogorčenje javnosti izazvala intervencija, vjerojatno istog počinitelja, kada je preko tridesetmetarskog crveno-plavog murala na kojem se isticao natpis "Ljubav si naša zauvik", na krajnje vulgaran i primitivan način dopisao stihove iz pjesme "Poštar lakog sna" suvremenog zagrebačkog autora Dubravka Ivaniša Rippera.

Dok je istraga tapkala u mraku, gradom se već pronio glas o takozvanom "Pjesniku sa Smrdečca" koji na izrazito neukusan i neprimjeren način, zamislite-poezijom, uznemiruje poštene građane, nenavikle na takvu vrstu izričaja. Neko vrijeme se činilo da se primirio, sve do ovog najnovijeg slučaja.

Smirite se gospođo, učinit ćemo sve što je u našoj moći. - odgovorio je inspektor Dobrić na zapomaganje uznemirene građanke - smjesta ću poslati forenzičare na uviđaj. Kažete da su slova tamno-rubin boje? Diljem naše županije postoji na stotine prodavaonica boja i lakova, ali ovu boju koju ste spomenuli, prodaju samo Prusac commerce na Škrapama te Marine-pinel u lučici na Zenti. Još koliko sutra, ući ćemo u njihovu bazu podataka i provjeriti sve račune u posljednjih nekoliko mjeseci.

Hvala, hvala inspektore, molim vas, ja ovako više ne mogu, živit u stalnoj neizvjesnosti, di će koji stih osvanit. Uostalon, može se to bilo kome dogodit, vašoj ženi, vašoj kćeri na primjer, danas-sutra može ovi luđak napast s Pablon Nerudon, a di smo onda?
Nema za to bojazni gospođo.
Kako nema? A šta fali Nerudi?
Njemu vjerojatno ništa, ali znate gospođo, ja nisam oženjen, a koliko mi je poznato, nemam ni kćer, zasad.
Aaaaan, vi ste jedan od onih potpuno posvećenih svome poslu, jel' tako?
Recimo da je tako gopođo, hvala što ste nazvali.
Aj bog!
Bog!



Široj javnosti vjerojatno nije dovoljno poznato da već više od pola godine, u podrumu stanice za tehnički pregled na Dragovodama djeluje Centar za suzbijanje inteligencije koji se bavi razotkrivanjem štetnih pojava u društvu kao što su primjerice pomaganje prijateljima u nevolji a da za to niste ovlašteni, kao i odlučna borba protiv pojedinaca koji promiču pristojnost, međusobno uvažavanje i skladne međuljudske odnose.
Zaposlenici C.S.I. Dragovode, mahom iskusni i temeljiti u poslu, za sada nisu uspjeli riješiti niti jedan slučaj, ali unatoč svemu, to ih ne obeshrabruje, a kamo li da ih sputava u daljnjem radu. Plaća im i tako stiže iz proračuna, uredno, svakog petog u mjesecu.

Uostalom, zamalo su riješili jedan slučaj, i to inženjera brodogradnje Darka V. (51) koji je nakon povratka sa službenog puta u Donji Miholjac pretrpio takav šok da se ni do dana današnjeg od njega još nije posve oporavio. Zaprepašteni je inženjer naime, otvorivši ulazna vrata svoga stana zatekao u njemu neprepoznatljivo stanje. Za razliku od općeg iznereda koji je u njemu tradicionalno vladao, sada je sve bilo složeno pod konac. Ormari osvježeni sredstvom za poliranje i postavljeni pod pravim kutem, kantunali besprijekorni, ladice uredno zatvorene a u njima odjeća složena po bojama, čarape uparene, prašina usisana, zavjese oprane, kuhinja je blistala, a u kupaonici je netko zamijenio pokvarenu pipu.

Inženjer Darko nije mogao doći k sebi - dok ga nije bilo kući, tih nekoliko dana, netko nepoznat je ušao njegov dom i oskrnavio ga!
Užasno ga je boljela spoznaja da je netko nepoznat, očito znajući da se tih dana nalazi na putu, provalio u njegov stan, prebirao po njegovoj intimi, uspomenama, dragim sitnicama koje je godinama skupljao i odlagao ispod trosjeda.

Krajnje povrijeđen i vidno utučen, utjehu je pronašao u Mall of Split, kupivši na akciji set plastičnih zdjela s dopadljivim poklopcima za samo 79,90 kuna. Još uvijek nije svjestan kako je uspio pronaći podrum stanice za tehnički pregled na Dragovodama gdje je nadležnima prijavio svoj slučaj!

Sumnjate li na nekoga? - pitali su ga tamošnji inspektori. Jeste li s nekim u posljednje vrijeme bili u izrazito dobrim odnosima? Je li vam netko slao poziv za prijateljstvo na Fejsbuku?
Neee, nikako - odgovorio je inženjer - sa svim prijateljima sam raskinuo odnose još prošle jeseni, kada su mi nakon berbe maslina obeščastili pašta-fažol s brujetom. Ponašali su se prema meni gore od onog kuhara Bračanina.

Pažanina?
Molim?
Kuhara Pažanina?
Ma Brač, Pag, neš ti razlike!

Meni to sliči na manijaka sa Šina - ubacio se u razgovor pripravnik Škokić. mladi stručnjak za odnose s tajnošću, koji je do tada nezainteresirano sjedio u kutu i igrao sudoku.
Kakav manijak sa Šina? - upitao je Darko V.

Znate, imali smo nedavno slučaj provale u jednu garažu na Šinama. Nepoznati je počinitelj upao u pomoćnu prostoriju kojom se godinama koristio Matko P. zvani Spuž, znate onako za sitne popravke na automobilima, usluge prijateljima, poznanicima i tako to. U svakom slučaju, provalnik je odnio bačvu s otpadnim uljem, ispraznio kantu sa smećem, skinuo paučinu, obojao zidove, popravio neonke i sav alat posložio u kutije.
Pa jeste li otkrili kakve tragove?
Nikakve - prije no što je napustio mjesto događaja, obrisao je pod s Domestosom!

Auuuu.
I ja kažem - banuo je na vrata inspektor Vladislavić, visok i suhonjav tip s podočnjacima, šef odsjeka za umirovljeničku delikvenciju.
Mislite da su ti događaji povezani?
Teško je to tvrditi - otpuhnuo je Vladislavić.
Ne bih vam ovo smio reći, znate, ali Manijak sa Šina, redovito ostavi svoj potpis nakon provale.
Potpis?
Da, svakog puta posloži imbus ključeve u gornji pretinac, ali ne na uobičajeni način 5-6-7-8 već 5-6-8-7. Tu je ključ!
Auuuu
I ja kažem.

Imate li možda u svome regalu sabrana djela Lava Nikolajeviča Tolstoja? - opet se ubacio u razgovor pripravnik Škokić.
Imam, kako znate?
Ma, mislio sam posuditi Anu Karenjinu, ako vam ne treba.
Anu? Karenjinu? Da, da, svakako, mogu vam je posuditi.

Još jedan slučaj koji je ostao nerazjašnjen jest pokušaj otmice Radmile M. (61) nastavnice zemljopisa u Obrtničkoj školi. Nju su naime kod pješačkog na Pazaru presreli nepoznati napadači, na prevaru ukrcali u bijeli volksvagen UP, stavili joj povez oko očiju i odmaglili kroz Tolstojevu, zabranjenim smjerom.

Shvativši što se događa, za pomahnitalim se fau-ve Apićem zatrčao Branimir T. (23) bivši učenik Obrtničke škole ali je u odsudnom trenutku izgubio kontrolu nad japankama i sudario se s kontejnerom za PET ambalažu.

Uglavnom, što se dogodilo nakon otmice ostat će prekriveno velom tajne, ali očevici se kunu da su Radmilu M. vidjeli nekoliko sati kasnije na žnjanskom platou i to posve drugačijeg izgleda nego što su je navikli gledati.

Skromna nastavnica zemljopisa se nikada nije željela isticati izgledom, njezin je outlook a bogme i outfit ostao zarobljen otprilike u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Cipele s kockastim potpeticama, sakoi kariranih dezena sa širokim kragnama, kosa koja bi nakon posjeta frizeru bila natapirana kao air-condition uređaj na autobusima Dalmacija-turista, dok bi već idućeg dana splašnjavala poput komušine.

A sada, zapravo tada, nekoliko sati nakon otmice, Radmila M, izgledala je kao da je izašla s naslovnice Stila, umetka Slobodne Dalmacije za modu i umjetnost življenja. Netko ju je oteo, odveo u salon za uljepšavanje i napravio joj totalni mejkover!

Moderni kostimić živih boja iz Peek and Klokanburga, eko cipelice s mašnicom, decentne naušnice, damski satić, a frizura kakva se samo poželjeti može.
Ni traga komušini, ovakve se kose ne bi posramila ni Beyonce!


Slično, zastrašujuće iskustvo, proživio je nedavno i nezaposleni knjižničar Vicko Lj. (39) Dok se opušteno šetao Pujankama i uživao u kornetu od vanilije, presrela su ga trojica dvometraša s Bilankuše, prekrila vrećom za krumpire, utrpala u kombi i odvezla u pogađate već, nepoznatom pravcu.


Za sada nije potpuno jasno što se narednih dana događalo s nezaposlenim knjižničarem. Iskazi svih koji bi mogli nešto više znati o tome, za sada su nejasni i proturječni. Navodno je jedan od otmičara, svega nekoliko sati nakon kobnog događaja, nazvao očajnu Vickovu majku i ponudio joj deset tisuća eura otkupnine.

Ona nije mogla doći k sebi - kakvi su to otmičari koji ne traže, nego nude otkupninu?

Da da, gospođo, kakvi bi mi to bili ljudi koji bi tražili otkupninu od majke nezaposlenog knjižničara? Ovakav je plan. Mi ćemo sutra u podne ostaviti paketić s deset tisuća eura pored kante za otpatke u parkiću na Plokitama. Na vama je jedino da nikome ovo ne spominjete i nikoga ne obavještavate da vam je nestao sin. On je na sigurnom i dobro mu je, ne fali mu tičjeg mlika.

Staramajka je zaista tako i napravila, našla je paketić s novcima na dogovorenom mjestu i nikome nije rekla ni zuc. Neka njega tamo di je, pomislila je, odmorit će se malo i ona bidna, već joj je priko glave da mora hranit nezaposlenog skoro pa četrdesetogodišnjaka ka tića u gnjizdu. Istina, nije njezin Vice od velikih bokuna, po čitave dane samo čita knjige, đava mu knjige odnija, ko se od njih usrićija...

A njezin Vice je tih dana proživio strahote kakve dugo neće moći izbrisati iz svoga sjećanja. Kupao se u bazenu, odlazio u saunu, bavio se wellnessom u najširem smislu te riječi, navečer igrao pikado, ali samo ga je jedna stvar ispunjavala istinskom srećom. Zapravo dvije. Masaža i aromaterapija.

Dok bi, ležeći potrbuške, razmišljao o davnom, nerealiziranom postdiplomskom iz knjižničarstva, osjećao je na svojim leđima iscjeljujuće dodire. Nježne, ali odlučne ženske ruke, najprije bi ga namazale mirisnim kremama, a zatim dugo i polako masirale, ispravljajući silne neravnine i čvorove koji su se tokom godina nataložili ispod njegove kože.

Zanimljivo, za tih nekoliko dana koliko je bio otet, Vicko Lj. niti jednom nije podigao pogled tako da zapravo i nije vidio lice svoje njegovateljice.

Osjećao je samo njezin miris njenih ruku, egzotičnih pomada, sandalovine ili tako nečeg sličnog.

Želio joj se na neki način odužiti, ali sve što je znao i umio, bile su tek riječi. Šarmirati je Krležom ili Šekspirom, vjerojatno bi bilo neprilično, pogotovo u takvom položaju. Ne sada, Možda večeras. Ili sutra...

Uglavnom, četvrtog dana popodne, umjesto senzualne masaže, Vicko Lj. je još jednom dobio vreću krumpira preko glave. Umjesto baršunastih dodira, opet su ga zgrabila trojica dvometraša, ukrcala u kombi i izbacila kod prodavaonice pirotehnike Mirnovec na Visokoj.



Desetak dana nije uspijevao dođi k sebi, a onda je čitav slučaj odlučio prijaviti u C.S.I. Dragovode.
Portir na ulazu ga je uputio u sobu broj 23, kod inspektora Dobrića.
Našavši se u nevelikoj prostoriji bez prozora, osjetio je blagu nelagodu, pa je unatoč suzdržanoj ljubaznosti inspektora Dobrića, ipak odlučio donekle promijeniti iskaz. Pa, tko bi mu vjerovao da mu se dogodilo to što se dogodilo?

U jednom trenutku, prenulo ga je kucanje na vratima. Odlučno, ali pak nekako s taktom.
Slobodno - rekao je inspektor Dobrić.

Okrenut leđima, Vicko Lj. nije mogao vidjeti tko je ušao, samo je čuo ženski glas kako se obraća isljedniku.
Inspektore Dobrić, možete li mi reć ima li kakvih pomaka u slučaju Pjesnika sa Smrdečca? Mislim ono, očekuju li se novi napadi ili....

Inspektor je taman htio nešto zaustiti, a onda je Vicko Lj, osjetio poznati miris sandalovine koji je ispunio sobu. Okrenuo se i ugledao Tanju T.
Tanja T. se nije okrenula i gledala je iznenađenog Vicka Lj.
Inspektor Dobrić se nije ni pomaknuo. Njemu će i tako plaća sjesti petog u mjesecu.



Post je objavljen 19.06.2017. u 12:15 sati.