Zhmuriti, zahmuri me, zahmuri se, zahmurimo, zahmurite...
To je kad sve od sebe daš u nešto, u nekog , negdje pod jednim imenim ljubav i pod jednim glagolom davanje.
Zahmuriti znači kada daješ od duše ka srcu, od korijena ruku.
Kad dodaš loncu svega, na kraju i ne znaš što ti je sve pošlo za rukom, što si dodao i koliko ali te tako nosilo i vodi.
Tako si učinio sa mnom. Dozirao taman da moji unutarnji vriskovi umuknu. Drugi ih nisu znali čuti. Zauzvrat dodirnula sam tvoje boli i tu više nema nas.
Tu smo oni koji bi bili; no matter how it end's, no matter how it's starts. O nama bi pričali da smo se preporodili. Prošli bi sva godišnja doba, možda bi, kad bi.
Zašto možda još vrišti u meni. To je dok se tvoj pogled ne zahmuri s mojim. Pogled bez pitanja.
Šutnjom odgovaram suzdržana od tvog mamca zakačenog o prijateljstvo.
I zahmuri se rimuje sa zažmuri, maštaj, ne žuri. Loš je tajming.
Još svoj budi da bi bio njen i moj.
Ništa neće biti krivo što odlučiš. Nikom više neće trebati kompas.
Svi ćemo ići u jednom smjeru nakon što smo bili zahmureni zajedno u istom loncu.
Post je objavljen 18.06.2017. u 16:10 sati.