Svu moju težinu što pluta lakoćom spojiš kao brod i luku u zalazak sunca.
Usidriš me u trenutak gdje nestaju jučer i sutra.
Stavljaš me za kormilo a nisam ti još mazala leđa ni proklela narav.
Nisi me probudio kraj sebe, nisam zaspala kraj tebe.
Sanjamo i plovimo bez jedara, motora i porinuća
u lukama pjesama i kratkih priča
živi(mo) naš roman.
Post je objavljen 18.06.2017. u 15:51 sati.