All my little plans and schemes
Lost like some forgotten dream
Seems like all I really was doing
Was waiting for you
Just like little girls and boys
Playing with their little toys
Seems like all they really were doing
Was waiting for you
From this moment on I know
Exactly where my life will go
Seems that all I really was doing
Was waiting for love
Don't need to be afraid
No need to be afraid
It's real love
It's real, yes it's real love
It's real
Thought I'd been in love before,
But in my heart I wanted more
Seems like all I really was doing
Was waiting for you
All the little girls and boys
Playing with their little toys
All they really needed from you
Was, maybe, some love
All the little boys and girls
Living in this crazy world
All they really needed from you
Was, maybe, some love
Why must we be alone?
Why must we be alone?
It's real life
Yes, it's real
I don't expect you to understand
The kingdom of Heaven is in your hands
I don't expect you to wake from the dream
Too late for crying, now, that it seems
All their little plans and schemes
Ain't nothing but a bunch of dreams
All you really needed to do
Was, maybe, some love
silly boy
Tema druga
"Golemi natpis ispred opatijske Ljetne pozornice „rasprodano“, samo je potvrdio ono što se moglo očekivati danima ranije – to da se s koncertom splitskog tandema Gibonni-Oliver nitko ne može pogriješiti. Ne događa se često, kao što je to bilo sinoć, da se Ljetna popuni do svog posljednjeg mjesta i da u Opatiji konačno zavlada potpuni prometni kaos.
Oliver, kao najdugovječniji i najpopularniji izvođač zabavne glazbe s okusom Dalmacije, i njegov mlađi brat Gibonni pokupili su ovacije Opatije koja na žalost zadnjih godina oskudijeva s koncertima od formata, posjećenosti i značenja. Uvodne Dobar dan i Gdje to piše s Dupinima, Elvisom Stanićem i zborom Izvor nagovijestile su emocionalnu opatijsku večer, u kojoj će Oliver i Gibonni dati presjek dviju spektakularnih glazbenih karijera...."
Novi list
O ovoj dvojici već neko vrijeme imam potrebu izbaciti riječ-dvije. Znam da se radi o neprikosnovenim hrvatskim izvođačima u koje se, e, ne bi smilo ni taknut. Ne bi smilo, ali.... Ali... Jebote, što je taj dvojac meni dosadan, ali ono prokleto, jebeno dosadan. Između njih dvojice ne mogu se jedino odlučiti koji me više zamara. Ako čujem da počinje neka njihova pjesma na radiju, prebacujem stanicu brzinom svjetlosti. Do-sa-dno, patetično, glupo, a opet ljudima neprikosnoveno, okice im zasvjetle na spomen ovih glazbenih velikana. S jednom stvari se svakako slažem s Gibom. U jednom intervjuu, kad mu je novinarka tepala i divila se pa kako on može imati toliko, ali jebote toliko tako lijepih pjesama i hitova, pa kako on to samo, od kud mu to, pa mislim, od kud. A Gibo joj lijepo odgovori, i to je taj dio u kojem se s njim slažem, iako je, nema sumnje, on to mislio sebe kao malo, onako naizgled, napraviti običnim (što zapravo i je), pa je ovoj koja tek što se nije do kraja rastopila od divljenja, rekao: ma ja napišem jako, jako puno krajnjeg smeća, a onda se, tu i tamo, ne sad baš ono često, ali tu i tamo, desi i neka cesarica ili, šta ja znam, tako neka ono nenadjebiva pjesma koju ti novinarko i drugih par milijona ljudi sluša kao da boga slušaju. Ni meni novinarko, haha, nije jasno sve to, ali ljudi me stvarno slušaju, čak i vole, jako vole, mnogi, mnogi, mnogi..Haug.
Ok, nije sad baš doslovno sve tako rekao, tim riječima, ali poanta je nekako ta.
I evo, to je više nego dovoljno o tom familja dvojcu, ok izbacio sam to iz sebe, baš sam imao tu potrebu (jebote, kako su dosadni!)
Post je objavljen 18.06.2017. u 05:40 sati.