Pitaš me gdje,
gdje ja to putujem,
spuštam kofere
da još jednom zagrlim te...
Pitaš me gdje,
gdje ja to idem,
u očima istinu ne kriješ,
ma nemoj me pitati ništa
još bojim se
da bi mogla ostati...
Bili smo osmjeh i suze,
bili smo na putu sreće i tuge,
i sve što falilo je
sa snovima
progutalo je vrijeme...
Nemoj me pitati ništa,
ne mogu lagati sebe,
ja nisam ja
kada sam kraj tebe...
Pitaš me gdje,
a ja zatvaram vrata,
nemoj me pitati ništa
stale su kazaljke
našega sata...