Vrištim u sebi,
nikada te nema
zašto i ne bih,
kada je uvijek nešto
drugo na prvome mjestu,
kada telefon uvijek
u krivo vrijeme zazvoni,
gledamo jedno u drugo
kao da smo prozirni,
i ne ostavljamo ništa
u maloj kutiji za spas...
Vrištim u sebi,
ja više
ne prepoznajem nas,
dvoje drugih ljudi
sada tu sjede umjesto nas,
Slušam, a ne čujem,
čujem, a ne razumijem,
tko si ti,
a tko sam ja,
vrištim u sebi
ja više
ne prepoznajem nas..
Nekada je poljubac
liječio sve,
nekada bi pogled
rekao sve,
a sada sve to
nedovoljno je...
vrištim u sebi,
tko si ti,
a tko sam ja..