Kako je meni svaki dan državni praznik to me ni današnji ne impresionira.
Svukuda, pa tako i u moje malo misto, u ovi dan
kulminacija je presesjun okolo mista, a put se posipa laticama cvića.
Čemu ovaj praznik, višekratno objašnjeno, ali
nisan čuo zašto se cviće prosipa po putu di ide presesjun.
Zlu ne tribalo, uvati sam aparat i počeo slikavat sve sreda.
Počimje prid večer s misom.
Na balaturi pivači i orguljaš
U parteru ima svita,
ali ne prepuno .
Ima svita i vanka
ali samo zato, jer je unutra vruće.
Dičica su spremna
sa laticama u košaricama.
U kalama pored moje kuće
prosuto malo latica, za svaki slučaj.
Ovo cviće
se škapulalo
i umrit će prirodnom smrću,
a neće bit eutanazirano.
Tvrđava je izvan igre.
Sve se događa u ovoj crkvi di su zvona na letriku.
Više nema ni remete, već se šalju curice s košaricama
(Ča bi reka moj nono!??)
da pokupe lemozinu, što znači da uskoro izlaze.
Kandaliri spremni za izlazak
i onda se kreće
te izlazi baldakin i pod njim pop s Isusovin tilon
I tako se ide priko pjace uz tvrđavu
kolama sa cvićen pored moje kuće
i dolaze na rivu, gdje je također već cviće po asfaltu.
sve do štekata restorana di furešti večeraju.
Iako u pola zalogaja, dižu se i u stavu mirno ispraćaju presesjun.
Maška ni baš tako kulturna.
I tako pored Konzuma, koji vapi za nebeskom pomoći.
Crikva je prazna, ali ne za dugo,
jer evo presesjuna nazad na mjesto polaska.
Do iduće prilike.
Post je objavljen 16.06.2017. u 01:21 sati.