U mome gradu je vreme ove godine bilo prilicno...nedoreceno. Hoce da zatopli, ali nekako uvek sklizne u neku senku svezine. I nije to lose, nema nocnih prevtranja u preznojenim frotirima, ali...nekako ipak fali toplota...
I napokon, odjednom su boje sinule u vec rascvetalim biljkama...kao da ih je postar doneo i posuo po adresama saksija i lonaca!
Sunce je uletelo brzinom trkackog auta!
Ljudi su nahrupili na ulice ne birajuci sredstva...
zastoji su u svakoj krivini i pori grada!
A onda se ipak sve sleglo pod sve tezom toplotom...
U senkama i hladovinama ljudi svih nacionalnosti i starosti mile i gmizaju...
...dok se i senke ne zapale...
Onda preostaje samo vlastiti vrt sa debelim hladovinama...