Dragi moji, ako vas još uopće ima budući da je već ljeto, a i ja nisam redovita, evo da ostavim koji pisani trag u napokon razdoblju kada mogu slobodno reći da je onaj stres koji me pratio gotovo godinu dana, napokon over. Još malo i saznat ću što će biti s poslom, pod kojim uvjetima i kako, no do tada - posvetit ću puno vremena sebi, jer - ja to zaslužujem.
U zadnje vrijeme susrećem se sa situacijama koje mi na vrlo intenzivan i jednoznačan način žele potaknuti na promjenu. Žele mi reći da odustanem od nekih očekivanja i krivih postavki za koje sam bila vezana. Žele mi reći da prestanem tražiti lažna utočišta izvana i da doista ne treba otvarati se bilo kome, pogotovo ako tog nekog nismo bolje upoznali. Priznajem, ja sam previše socijalno aktivna po tom pitanju, brzo pomislim da se s ljudima može razgovarati kao da se znamo sto godina i ne pazim na ono čuveno margaritas ante porcos pa me često začudi kad ti novo stečeni poznanici počnu roktati. No, kako to obično biva, kada nešto trebaš riješiti, čitav Svemir će se urotiti da ti to zakuca u glavu, ako već ne možeš shvatiti na kulturan i fin način. A ja ne mogu; meni treba dvokorak i zakucavanje.
Jučer sam, pošto je završio veliki period drame, otišla na ayurvedsku masažu. Moje drage prijateljice doktorice koje uvijek pomno razmisle što kupiti kome za rođendan, došle su na ideju da mi priušte bar nešto indijsko kad već ne mogu otići tamo pa su mi uplatile masažu čitavog tijela u ayurvedskom centru. Moram priznati da sam uživala u poklonu k'o prase u blatu, samo što sam ja bila u ulju. Nježna masažica, baš relaksirajuća sjela mi je k'o budali šamar. Nakon sat vremena trackanja u uljima, otišla sam doma lagana k'o perce. I zahvalna do neba.
Eto, toliko od Atme za ovo četvrtkasto jutro i želim vam ugodan i prekrasan dan.