Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
fVojvoda od Richleaua posjećuje starog prijatelja na njegovom imanju u Engleskoj i suočava se sa sotonističkim ritualom kojega nekako uspijeva spriječiti, no nedugo zatim kuću počinju opsjedati pristaše okultnog na čelu s vođom Mocatom koji je u tu svrhu prizvao i prave demone...
Hammerov film iz 1968. godine, The Devil Rides Out, ekranizacija je istoimenog romana Dennisa Wheatleya u režiji Terencea Fishera, dobro poznatog staroškolskog horor redatelja. Film je krenuo s realizacijom bio dosta ranije, no zbog cenzorskih standarda, nije mogao isplivati na površinu bez određenih preinaka i jednostavno čekanja da se s vremenom stanje u industriji oko određenih tema promijeni. Legendarni Christopher Lee (koji ovoga puta glumi pozitivca) jedan je od glavnih pokretača ideje za ekranizaciju romana, a film je postigao uspjeh i kod kritike i kod publike. Što se same ideje oko sotonističkog kulta u ono doba tiče, sviđa mi se razrada scenarija i nastojanje da se prikaže što više šarolikih elemenata koje ovakav podžanr može ponuditi. Raznolikost tjera da se gledatelj zadrži i da posveti pažnju događajima koji će se kasnije događati, uzevši u obzir da ste pristalica horora iz tih dekada. Simbolika u filmu veoma je dobro razrađena pa tako možemo vidjeti raznorazne pentagrame, ukrase, interijer i ostale simbole koji stvaraju povoljan ugođaj i atmosferu, s povremenim efektima koji dobro ili nekad manje dobro realiziraju nekakva ukazivanja, čarolije, scene u dinamičnim dijelovima itd. The Devil Rides Out sasvim je ok film za pogledati ako ste u tom điru filmova, no, kao i mnoge filmove koji nisu uspjeli ostati u koraku s vremenom, i ovoga je vrijeme natjeralo da postane tek jedan od "onih" horora kojem ćete se posvetiti tek ako ste okorjeli fan tematike.
Izgled određenih demona, jarca i ostalih solidno su odrađeni, za ono vrijeme i jako zanimljivi, dok su opet drugi potpuno bezvezni i nepotrebni. Isto tako može se reći i za neke akcijske dijelove koji su polovično interesantni, a polovično naivni. Standardno odličan Christopher Lee ovoga je puta dobio zvučno glumačko pojačanje u vidu ''Blofelda'' Charlesa Graya, u ulozi glavnog negativca Mocate (lika iz romana Alistaira Crowleya), tako da su s njima odlično ispale scene prizivanja, telepatije, žrtvovanja i svih sličnih scena koje nastoje biti efektivne i uznemirujuće. Nažalost, film je, koliko god bio snimljen da bude instant Hammerov klasik, ostavio na mene mlak utisak na većini stvari. Možda sam i ja krivac budući da mi možda film nije sjeo u određenom trenutku raspoloženja, ali mimo mogućeg presubjektivnog dojma, ovo je jedan od sotonističkih filmova koji nisu bili na očekivanoj razini koju sam si postavio, no kažem, možda to na drugo gledanje i ne bude slučaj jednoga dana, ako ga bude. Film prema kraju postaje sve agresivniji i gradacijom odlazi prema raspletu događaja koji je odrađen zadovoljavajuće i u par scena intrigantno.
The Devil Rides Out dobar je film iz Hammer produkcije (Leeov najdraži) koji će mi ostati u dobrom sjećanju, unatoč tome što me se određeni segmenti nisu dojmili. Ipak, riječ je o respektabilnom primjeru filma o okultnom, demonima i samog Baphometa.
Post je objavljen 18.06.2017. u 05:00 sati.