...sto pijes kad ti skodi?...
...pomislila sam kad sam si vidjela oči prošarane crvenim kapilarama u dizalu na poslu.
Nisam ih zamijetila u retrovizoru auta dok sam se vozila na posao jer sam bila zaokupirana teskim vrecicama ispod očiju.
Sinoć sam pustila suzu, nakon moram priznati podosta dugo vremena.
Nisam dugo vježbala i odmah mentalni "problemi"
Pa što je pobogu sad?
Ništa specijalno...
Sama sam...
Uz svu moju "obitelj" ja sam sama...
Uplatila sam tri dana Toscane.
Busom.
Trebala bih na put krenuti prekosutra.
Kažem "trebala bih" jer ne znam da li ću.
Naime, dogovorila sam Einya ostaviti kod tetke.
Sve je dogovoreno.
Da bih joj se nekako odužila, kupila sam još dvije blagovaonske stolice u Ikei u nedjelju.
Jednu sam mislila donjeti prekosutra a drugu za njen rođendan u sljedećem mjesecu.
Jučer sam ju nazvala.
Kao i obično, krenula je bujica.
Ja nisam mogla doći do riječi.
Iako omamljena zbog posjete "tetke iz Amerike" saslušala sam sva zbivanja tetkina prethodna dva dana.
Kad je završila monolog od nekih 6-7 minuta, krenula je ponavljati nešto što se desilo s tatinim automobilom prije tri tjedna.
Nešto što sam čula sigurno pet puta ranije a za šesti jednostavno nisam imala više mjesta u želucu.
"Znam za to tetka, to smo već izanalizirale i nećemo više" rekla sam ja, a ona se izderala "a ŠTA ja ne bi po tvome ništa trebala pričat?" i poklopila mi slušalicu.
Tetka se osilila jer zna da joj "ne mogu ništa" jer očekujem od nje uslugu.
I tako SVAKI PUTA kad ju zamolim da pričuva Einya što se dešava maximalno 2x godišnje.
Ono za Tajland joj stvarno skidam kapu!
Einyu je bilo s njom divno kao i svaki puta.
10 puta bolje i ljepše nego biti zatvoren u "kavezu" nekog od psećih "hotela" u hangaru sa 20tak ostalih pasa.
Mene zbog toga srce boli.
Znam da većian pasa to stojički prođe, prošao je i on prošle godine tjedan dana dok sam bila na moru, ali ako ikako mogu, izbjegavam isto.
I eto ti vraga..
Nakon razgovora sam se toliko rastužila da sam otišla leći i odvalila sat i pola bez da sam trepnula.
Kad sam ustala i krenula s Einyem u šetnju, bila sam nekako tupa. Mrtva.
Razmišljala sam da jednostavno ne idem na put.
Da ostanem doma.
I više se nikada ne javim tetki.
Jednostavno ne mogu to svaki jebeni put.
Na povratku iz šetnje sam kupila jedan burn i malu votkicu.
Sve sam pomiješala u veliku čašu za crno vino i namjestila unutra dvije slamčice.
U tom me trenu nazvao brat.
Sva očajna rekal sam mu šta me muči...
No, mhm, da...kao ni ikada ranije, od njega nikakve pomoći.
Brat je usavršio pranje ruku od svih mogućih situacija vezanih uz našu obitelj uključujući i mene samu.
Ništa.
Nula bodova.
Votka-burn je zagrijavala moje područje "između ušiju" i bilo je lakše...
Bar to neko kratko vrijeme dok je djelovala...
I još sam jednom pomislila kao i nebrojeno puta prije toga kako su alkosi ustvari jako pametni ljudi...
I onda sam se probudila ujutro...
...natečena.... krvavih očiju.... s boli u desnoj sljepoočnici...
I mozak je opet krenuo po svome....
Post je objavljen 14.06.2017. u 12:59 sati.