Bitke za 'pobunjene' vojarne
Dakle, vojarna Montana u kojoj su bili uskladišteni zatvarači za puške, a nakon što ih je brigadir Francisco Serra odbio predati, našla se pet sati pod jakom puščanom, topničkom i zračnom paljbom. Naime, general Fanjul koji je preuzeo na sebe odgovornost zapovijedanja pobunom, po Athumanunhu počinio je početničku vojničku pogrešku.
Tog trenutka u vojarni Montana pod oružjem bilo je 2000 vojnika te oko 500 monarhista i falangista, a to je bila respektabilna snaga koja je, unatoč naoružanoj masi koja je opkolila vojarnu, mogla izvršiti proboj iz vojarne i spojiti se s ostalim pobunjeničkim postrojbama generala Garcie de la Herrana koje su bile u predgrađu Carabanchelu.
Da se to dogodilo tada bi to sve izgledalo i odvijalo se drugačije. General Fanjul međutim, izabrao je ono najgore, utvrdio se u vojarni i čekao pomoć. Za to vrijeme vojarna je trpjela žestoku i jaku topničku paljbu i zrakoplovna bombardiranja.
Topnička paljba iz tri topa koje su Republikanci dovukli pred vojarnu i zračni napad Republikanskih zrakoplova tipa 'Breguet XIX' koji su izbacili bombe po vojarničkom krugu potpuno su demoralizirali pobunjenike, a general Fanjula i pukovnik Serra u tom bombardiranju bili su ranjeni.
Pola sata nakon što su zrakoplovi odletjeli u svoju bazu kod Getafea, na jednom prozoru vojarne zavijorila se bijela zastava. Kad su Republikanci krenuli prema vojnicima koji su se namjeravali predati dočekala ih je ubitačna strojnička paljba. Sve je izgledalo kao da je to bila zlobna prijevara, pa su Rebublikanci jednostavno pobjesnjeli. No, u stvari bilo je drugačije.
Naime, veći broj dočasnika i vojnika doista se želio predati, ali su časnici vidjevši da ih njihovi dočasnici i vojnici napuštaju otvorili strojničku paljbu. Bilo kako da bilo nakon toga Republikanci su provalili u vojarnu i krvožedno se obračunali s pobunjenicima.
Masi koja je još uvijek stajala na ulici izvan vojarne sada su bacane puške koje su oduzete pobunjenicima u vojarni, a razoružane časnike su Republikanci bacali kroz prozore na ulicu. Nastao je neopisiv i doista nepotreban pokolj. Nekoliko stotina pobunjenika pobijeno je bez ikakvog razloga i potrebe, dok su napokon republikanski vođe uspjeli obuzdati razularenu masu.
Ostali pobunjenici, mnogi od njih ranjeni, bačeni su u zatvor Modelo. Sada se masa okrenula na razbijanje i uništavanje inventara i objekata vojarne, a dragocjene zatvarače po koje su došli jedva je uspio spasiti odred Jurišne straže kojim je zapovijedao bojnik Ricardo Burilla. Masa je tada neorganizirano i nepotrebno krenula prema vojarni na Puertu del Sol.
Ne očekujući masu koja se odjednom pojavila, vojnici pripadnici inženjerijske postrojbe otvorili su ubitačnu puščanu paljbu. Naime, inženjerci iz El Parda koji su zapravo bili odani Republici i zauzeli tu vojarnu, neobavješteni i donekle izmanipulirani časnicima Republikance su jednostavno zamijenili s pobunjenicima ...
Mas no puedo
Post je objavljen 13.06.2017. u 20:59 sati.