Kad se sjetim djetinjstva, nekako znam da se sjećam vrijednosti. Igrali smo se do 10 navečer, nitko nas nije mogao u kuću natjerati. Ljeti bi krali trešnje i grožđe, išli u šume, pronalazili nova mjesta...Igrali bi nogomet, bez obzira što sam žensko. Skupljali sličice i igrali se čiže bliže, graničara, aberečke abertude, gume, vozili bicikla, trčali, bili smo djeca, imali smo djetinjstvo. Zimi kad padne snijeg mi bi se igrali rata, napravimo zid od snijega oko sebe, i gađamo se grudvama. Sve smo dijelili. A kakvo je danas djetinjstvo? Zapravo to se ne može nazvati djetinjstvom. Mi nismo znali za fejs, i za nikakve gluposti, mi smo znali samo za igru. Gledamo ovu djecu kako imaju sve, od mobitela, tableta, i ostalog. Puna jedna soba igračaka sa kojima se i ne igraju a ono u prodavnici se dere na roditelje i plače da mu se kupi još neka igračka sa kojom se isto neće ni igrat nema kad, jer tko će umjesto njega tablet koristit dok se on bude igrao se s tom igračkom. Gledam djevojčice sa 10 god kako pričaju o momcima, i sjetim se sebe kako sam sa 10 god se igrala po cijel dan i nisam ni znala sta znači momak i veza...To uveliko priča o šminci, po fejsu kače slike, sa 13 god su već i u vezi...Pa se zapitam, tko tu griješi? Sta nije uredu, jesmo li mi bili zaostala djeca koja su se ponašala u skladu sa svojim godinama, igrali se, i poštivali odrasle. A danas ne vidim mnogo djece koja šute odraslima, vidim mnogo drzne djece koja pričaju sa nekim starijim koda su oni njegovo ili njeno godište pa daju sebi za pravo, a na to sve se roditelji smješkaju. Jer nedo Bog da oni svoje djete ošamare, ili ga stave u kaznu, šta li bi bilo od tog djeteta, ne daj Bože da se djete popravi i postane ono što treba biti a to je djete, pravo iskreno djete...Sve je otišlo do đavla, a za sve im je izlika 21 je vijek, i ne znaš ti kako je imati djecu. I ja sam bila djete 21 vijeka, i roditelji su imali mene, i roditelji od mojih prijatelja i susjeda su imali njih djecu, pa smo bili djeca koja su znala šta treba, a šta ne, znali smo i za kaznu, i za šipku. Ali smo bili presretna djeca koja se imaju čega sjećat...
Post je objavljen 13.06.2017. u 17:00 sati.