Izbliza sve izgleda drugačije.
Moje je i svačije...
Ovo moje tkivo, predajem ga svima.
I sve je dobro, sve stima.
Izbliza sve izgleda originalno.
I sve je stalno.
Ova moja nutrina rasplamsava težnju.
Bilo je dobro, sad osjećam čežnju.
Tako je lako bez snova biti.
Nemas gdje pobjeći.
Nemas nikog da te stiti...
Ni jedna vrata nisu zlatom tkana.
Milion je dobrih.
A samo jedna mana.
Zatvorena su.
Jer snovi su da se sanjaju.
Kompromitiran sam često.
Jer nemam mjesto.
Pozicija je bitna.
Pozicija je neupitna.
Al gdje je?!
I beznadno sve je...
Post je objavljen 13.06.2017. u 08:19 sati.