GORKO-SLATKA ČAŠA ŽIVOTA
Ispijam život k'o vino rujno
opor okus pamet mi muti
maštanje moje, od opijenosti bujno,
o ljepoti života samo u tragovima sluti.
Kao da sam zaboravila nešto
što nektar skriva od mog pogleda,
iako nastojim živjeti vješto,
moj život mi čudesno izgleda.
Da li od slasti vina rujnog
ili nekih gorkih neobičnih djela,
možda od mojeg maštanja bujnog
ne osjećam se ponekad cijela?
Gorčina života cjelovitost mi muti
u sjećanju mi teškoće predstavlja,
srce mi o ljudskoj nepravdi sluti,
dok proteklo vrijeme proslavlja.
Rado bih gorčinu života u med pretočila
i svakom ponudila nektar slatkog meda
kao melem svakom bih bila
neka moj život smisleno izgleda.
Popila bih život u jednom gutljaju,
u ljubavnom zagrljaju bih ga ispila,
da se osjetim kao u Božjem raju
pijana od ljubavi, takva bih rado bila.
Pa neka moj život sladak bude
gorak okus neka iza mene ostane,
da mogu usrećiti sve nesretne ljude,
dok moj sretan život gledaju sa strane.
Post je objavljen 12.06.2017. u 11:03 sati.