Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malali

Marketing

suzama l'epim tapete vol.950

...druga polovica....

Dugo vec razmisljam o tome postoji li...
Mozda je Zorg moja polovica u tjelesnom smislu a Mr.Big u mentalnom...iako njega smatram dirty mindom u nekom doduse uvrnutom smislu...
No da...povremeno se upitam pije li ta prica vodu...

Bubu u uho mi je bacio Paulo Coelho u svojim romanima, no nikada do sada nisam niti vidjela svjetlo kraj kojeg ono uha druge polovice niti sa sigurnoscu ZNALA da je to to...

Cak ni Mr.Big koliko god svojevremeno tupila uokolo da je on "it" iliti "to" ili ako cemo bas picajzlirati i reci "taj" uvijek tamo negdje jako duboko crv sumje se opirao mojim izjavama...

I onda mi se pred neki dan desi nesto cudno..

Parkirala sam kod posla i kao i uvijek bila u speedu izlazeci iz auta..
Dok sam dosla do plocnika ispred mene je bio muskarac okrenut mi ledjima...
Nisam mu vidjela lice, no bila sam iz nekog razloga sigurna da me gledao dok sam se cestom priblizavala plocniku.
Znatizeljno sam ga promatrala..
Bio je to tip otprilike mojih godina, imao je na sebi hlače, majicu sa kratkim rukavima i mokasine.
Bio je uredan.
Nista specijalno, spektakularno, ništa što bi me u normalnom slučaju tjelesno privuklo.
Ali bila sam kao vezana s njim u jednu cjelinu.

On kao da je osjetio da ga gledam i lagano okrenuo glavu na lijevu stranu pogledavajući blago u smjeru svog lijevog ramena.
Ja se nisam dala, isla sam par koraka iza njega i nisam ga niti mislila prestići.

Bio je jako čudan osjećaj.
Čudan, ali na onaj fin i dobar način.

Bila sam preplavljena.

Došao je tren kad su nam se putevi razilazili, ja sam skoro ga sustižući skrenula lijevo po stepenicama.

Bila sam sigurna da me gleda.

Zašto?
Kako?
Ne znam, samo znam da jesam .

Ulazeći u zgradu sam pomislila je li to možda ona moja lutajuća polovica, ona koja luta i tumara svijetom nikako me pronaći.
Pomislila sam jesam li se trebala okrenuti, osmjehnuti...bilo išta.

Iako nije bilo ništa a opet je bilo sve iako mu nisam vidjela niti lice, bila sam nekako sretna i ispunjena.

Čudno...da..jako čudno...

Ali i čuda su moguća, zar ne?



Post je objavljen 11.06.2017. u 11:58 sati.