Nije ništa riješeno s Jinom, jedino smo ga oslobodili oprave. Razgovaramo tako jutros u gradu, postoji i mišljenje veterinara u mirovini da nije problematično što on to liže, dvije veterinarke kod kojih je bio su mi neke duge stvari potpuno različito tumačile.
Razgovor tako odjednom dođe do "moje" teme, terorizma, ili kak ja kažem, gerile u Njemačkoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća i kako je rat "pet protiv 50 milijuna" kako ga je nazvao nobelovac Böll mogao tako dugo trajati. Ključna riječ su simpatizeri, gerilci su imali izuzetno velik broj simpatizera kod kojih su se mogli sakriti i prespavati.
Sam sam upoznao dvije osobe čijim stanovima su se služili. Ubojstva najzloglasnijih poslodavaca i sudaca, bivših nacista, kao i šefova tajnih službi nitko iskreno nije osuđivao.
A dobro, vidjet ćemo, završavam razgovor, dolazim doma, prelijećem preko tih par fuj blogova, onaj jedan još baljezga kako je pičio u rat i sad je, jučer, bio na prvoj crti kontra pedera, o tempora, o mores. Inače konačno je otišao u prestonicu čujem, jedan besplatan autobus u kojem nisu bili birtijski ratnici, no eto, ovi nisu imali đeparce ni besplatnu janjetinu, ni među glumcima na ovoj pozornici ravnopravnosti nema.
p.s.
Velike vrućine, kod nas se asfaltira cesta, promatram ljude kako "pucaju", jer se moraju vratiti unazad.