Marketing
Zavižan 2
Nakon odmora na vrhu Zav. Pivčevca spuštamo se prema livadama Jezera odakle jedna grupa odlazi na uspon prema Malom Rajincu (1699 m), najvišem vrhu Sjevernog Velebita (zanimljivo kako je vrh Veliki Rajinac manji od Malog Rajinca za oko 30 m.) a druga kreće prema parkiralištu i botaničkom vrtu odakle će se popeti na Zavižansku Kosu (1620 m) i poslije spustiti do planinarskog doma. Mene je više zanimao Velebitski botanički vrt makar se u ovo doba ne vidi puno rascvjetanog bilja, ali sam puno vidio i prelazeći preko ovih livada.
Kitajbelov pakujac.
Neke od strogo zaštićenih biljaka su runolist, dinarska oštrica, okruglasti kaćun, hrvatska gušarka, hajnaldova nevesika i naravno velebitska degenija. Primijetio sam nekoliko vrsta kaćunica, ovo je bazgin kaćun (Dactylorhiza sambucina).
Na ovim visinama još uvijek ima mirisnih narcisa.
Na jednom mjestu smo osjetili miris luka i neki su rekli da se radi o medvjeđem luku, ali kad sam prišao bliže i probao dio listića vidio sam da se radi o planinskom luku, čiji listovi su također jestivi, ali su veći od medvjeđeg, raste više listova iz jedne lukovice i slabije miriši na luk. Neki su pomislili da je đurđica ali na nju smo naišli tek u botaničkom vrtu. Putem je bilo dosta otrovnog mrazovca i čemerike, čak i među narcisima. Medvjeđi luk inače ne raste na livadama nego u polusjeni, na rubu šume ili malim proplancima.
Bilo je više toga što ne poznam, a većina ovih biljaka raste samo na visokim planinama. Gledajući i snimajući bilje veći dio grupe mi je odmakao i požurio sam se za njima.
Dolazimo na cestu i parkiralište odakle smo krenuli gdje ima ova nastrešnica sa obližnjim klupama na kojima smo odmorili i marendali.
Iza leđa nas promatra ovaj medo, za sada samo sa slike koja se nalazi na zidu nastrešnice. Ukoliko se sretne medvjed kažu kako je najbolje ostati miran, pa čak i leći i praviti se mrtav. (ne znam koliko bi pomogao krivotvoreni potpis mrtvozornika na kartončiću zataknutom u vezice gojzerice).
Dolaskom u botanički vrt primjećujem puno cvjetova ove biljke kojoj nije teško zapamtiti ime jer se zove planinčica, ali ona nije za kušanje jer ima otrovnih sastojaka.
Mirisna đurđica koja također nije za kušati. Nije jako otrovna kao mrazovac i čemerika ali bolje ne lizati prste nakon diranja.
Lijepi mali cvjetići vlasaste mužike koju možete vidjeti samo na visinama preko 1500 m.
Pogled prema moru, vidi se Rab, Grgur i Goli otok.
Uspon iz botaničkog vrta na Zavižansku Kosu je jednom mladom planinaru bio težak jer se prvi puta susreo sa stijenom i trebala mu je pomoć.
U zavjetrini pod vrhom Kose smo odmarali i gledali uokolo. Ova grupa sa veselom djecom se penje prema nama po lakšoj strani, od planin. doma.
Ujutro banana i med, u Senju kava i voda, na usponu suho voće, energ. pločica i puno vode, kod nastrešnice riba sa povrćem i konzervansom, na terasi planin. doma turska kava i voda, za večeru miješana salata sa velebitskim škripavcem.
Fotke za povećati dvoklikom, brzo se otvaraju: pogled sa vrha Zav. Pivčevca na Mali i Veliki Rajinac i pogled na Zav. Pivčevac, Mali Rajinac i Veliki Rajinac sa terase doma Zavižan
Pogled sa Zav. Kose prema moru i domu Zavižan.
Na Velebitu možete vidjeti medvjeda, velebitsku degeniju (za razliku od nalazišta na Kvarneru na oko 500 m n/m gdje je već ocvala ovdje još nije počela cvasti), a i bjeloglavog supa u zraku.
Post je objavljen 14.06.2017. u 12:34 sati.