Predvečerje koje je mirisalo na rat
Već 14. srpnja grad Madrid je zahvatila mučna i teška atmosfera napetosti koja je poprimala sve opasniji tijek događaja. Naime, prvo su na Istočnom groblju Madrida mnogobrojni socijalisti, komunisti i pripadnici Jurišne straže stisnutim šakama prislonjenim uz sljepoočnicu odavali počast i posljednji pozdrav lijesu koji je bio prekriven crvenom zastavom.
Samo nekoliko sati nakon toga mnogobrojno mnoštvo okružilo je lijes koji se spuštao u grob uz podizanje ruku na fašistički pozdrav. Ta dva pogreba bila su posljednje političke manifestacije i najavile su predvečerje krvavog građanskog rata koji će uskoro planuti snažnim požarom.
Dok je Madrid zahvaćala napetost u španjolskom Maroku pobuna je započela u gradu Malilli, najistočnijem gradu i povijesno najvažnijem u cijelom španjolskom osvajačkom pothvatu, bez obzira što je glavni grad tog španjolskog protektorata bio zapravo grad Tetuan.
Pobuna u Maroku tako je počela jedan dan prije dogovorenog, a proveli su je pobunjeni časnici i falangisti pod vodstvom topografskog brigadira Daria Gazape. Do večeri toga dana sve javne zgrade u Malilli bile su u rukama pobunjenika, a iznenađeni Republikanci i neke druge ljevičarske stranke pružale su tek neznatan otpor jer nisu imali oružja.
Gotovo na sličan način pobunu su u gradu Tetuan proveo je brigadir Eduardo Saenz de Buraga, a u gradu Ceuta brigadir Yagüe. Ujutro 18. srpnja započela je pobuna i u samoj Španjolskoj u Madridu. Vlada Republikanaca najprije je pokušala pobunu ugušiti ustavnim mjerama, a prema marokanskom gradu Algeciras iz Cartagene zaplovio je razarač Churruca, te topovnjača Dato koja je poslana prema gradu Ceuta.
Istodobno Republici lojalni časnici i ljevičarski vođe tražili su naoružavanje svih lojalnih sindikalaca i radnika, ali je to vlada energično odbila. Ulice Madrida brzo su se napunile ogorčenim radnicima koji su transparentima tražili oružje kako bi se suprotstavili pobunjenicima. General Pozas zapovjednik Civilne straže i general Miaja zapovjednik 1. pješačke pukovnije koja je bila u vojarni Madrida stavili su se odmah na raspolaganje Republici, a malo iza njih lojalnost je iskazao i general Nunez de Prado zapovjednik zrakoplovstva.
Tako su sada u samom Madridu Republikanci imali oko 7000 časnika i vojnika, te oko 6000 pripadnika Civilne straže, Jurišne straže i karabinjera koji su iskazali lojalnost. Moral pobunjenika u Madridu 18. srpnja bio je vrlo nizak, a pobuna se izjalovila i krenula navrat-nanos. Slijedeći primjer vlade u Madridu, zabrana podijele oružja radnicima i lojalnim građanima Republike, zapravo su pogodovali u drugim mjestima Španjolske samo pobunjenicima.
Pobune koje su izbijale u garnizonima potpomognute falangistima i većim dijelom pripadnika Civilne straže sada su ozbiljno ugrozile opstanak Republike. Otpor pobunjenicima pružili su samo lojalni časnici i pripadnici Jurišne straže, te pripadnici socijalističkih, komunističkih i anarhističkih milicija. (Milicija su poluvojni naoružani sastavi tih stranaka – po Athumanunhu). Pobuna se brzo širila cijelom Španjolskom i ubrzo se slobodoumna Španjolska našla u smrtnom hropcu.
Post je objavljen 05.06.2017. u 19:51 sati.