Što me potaknulo za baš ovaj naslov? Stanje u svijetu? Društvene norme? Ljubav prema Alisi? Zapravo, ništa od navedenog, našla sam sliku sa sličnim sadržajem na Instagramu i skroz sam se poistovjetila sa pročitanim. Zbog čega? Pa baš zbog pitanja navedenih gore. Ljuta sam. I to jako. Prvenstveno na sebe (znate kako kažu, prvo počistite nered ispred svojih vrata pa komentirajte tuđi). Na sebe sam ljuta zbog svoje naravi. Što sam takva kakva jesam. Nepovodljiva, svojeglava. Imam svoje ja. Doduše, od osnovnoškolskih vremena sam htjela biti u onoj grupi djece koja su se predstavljala "bitnima" i koji su provodili najnovije svjetske trendove. U moje vrijeme su to bile legendarne Chuck Taylor ili u nas poznate "starke", zatim šminkanje za nastavu, samo što je u moje vrijeme šminka predstavljala maskara na trepavicama. Ne mogu reći da sam puna životnog iskustva, ipak imam samo 23 godine, ali sa svojim razmišljanjem osjećam se kao da imam 43. Hvala Bogu na takvom odgoju i na mom društvu od 4 prekrasne curice, sada već djevojke sa kojima sam i danas najbolja pa nisam imala nikada baš toliki poriv te standarde provesti u djelo. Koliko god me vuklo onda da budem dio društvenog standarda, ipak sam svoje prve starke dobila u osmom razredu osnovne škole. Dok ih nisam dobila znali su me stalno ispitivati zašto ih nemam. I to je sve.... Sada sam zahvalna što to nisam. Ali tu moja ljutnja ne prestaje. Što me još ljuti? Ti isti standardi danas, iako malo izmjenjeni. Malo više. Danas se starke dobivaju odmah kad si rođen. Čim izađeš iz mamine utrobe prvo što ti na noge stave su, pogađate? Starke! Jer ako vam roditelji ne kupe starke bili su podvrgnuti društvenom ruglu. -"Jaoj, pogledaj onog bebača, na nogama nema starke." -"Sigurno su roditelji jako siromašni." Zatim to isto dijete krene u vrtić. Sada se već na nogama moraju imati Nike patike. Što jadno dijete zna što su Naikice. Ne zna, samo zna da mu se druga djeca smiju zato što ih nema. Zatim kreće u školu. Eh, tu tek prava muka počinje. Djetetu se mora kupiti mobitel. Po mogućnosti neki iPhone. Da opet ne bude predmet isprdavanja druge djece. Čak ni onaj mobitel na tipke nije dobrodošao. Navodno, trebaju im Viber i WhatsApp im da se mogu dogovoarati oko škole, da mogu pitati za zadaće. Da se slučajn ubiju dok prate upute iz nove igrice zvane "Blue Whale" odnosno Plavi Kit. No, tu nije kraj čudesima. Svi već znate za one popularne "fidget spinnere". Vidite, sad ako nemate nekim čudom tu spravicu... Smiju vam se. Ili ako imate pitaju vas zašto nemate dva ili tri fidget spinnera. Ovo izrugivanje je otišlo već toliko daleko da naprosto ne mogu vjerovati kako neka djeca imaju iskrivljena razmišljanja. Naravno, nisu djeca kriva već roditelji. Zato što dopuštaju da im djeca bez imalo straha surfaju društvenim mrežama, pretražuju Instragram i Facebook novosti na kojima nažalost uče kako muški trebaju nositi kombinezone (da, dobro ste pročitali, novi trend su muški u kombinezonima, ali ne radnim već onim ženskim), kako staviti hrpu šminke na sebe, a da i dalje izgledate prirodno, da je dobro nositi mrežaste najlonke da vire ispod hlača..... I tako u nedogled. Danas se rijetko koja djeca igraju vani. Druže se oni izvan kuća, ali i dalje svatko "visi" na svom mobitelu, komentiraju današnje trendove. Stanimo tome na kraj. Dopustimo djeci da budu djeca. Roditelji, u redu je da dijete ima mobitel, ali nije u redu da vam dijete odrasta uz mobitel. Maknite se malo i vi od svojih mobitela i lap-topa, uhvatite dijete za ruku i prošećite do grada, odvedite ga na sladoled. Nemojte im još praviti Facebook profile da ne truju svoje slatke nevine umove lažnim normama i viđenjima ljepote. Igrate se lutkama s njima. Samo sašijte neke lutke.Čitajte skupa dječje knjige i stvorite samostalno dijete koje je puno samopouzdanja i koje vjeruje sebe i koje se voli zbog onoga što jest.
Post je objavljen 05.06.2017. u 19:50 sati.