Marketing
Grablje idu dalje
Nakon patke za ručak spremili smo se za put nazad. Drugarica se ipak naspavala iako se kak spada vratila s fešte u jutarnjim satima, imala je problema s suvremenom tehnologijom otvaranja vrata portuna, privjesak koji se prisloni, princip daljinskog, no iako smo na četvrtom katu Jin ju je osjetio i sve nas probudio, pa smo joj otvorili odozgo. Drugi dan je bila ipak malo razočarana, puno je kak kaže razgovarala, ono štoseveli kopala. U razredu su joj suci i uspješni političari između ostalog, razumio sam odmah, teško je izbliza osjetiti vrijednosti onih uspješnih u ovom sustavu, deprimira. Nama su bliži oni manje uspješni, jednu takvu smo sreli i zapričale su se prije polaska, drugu sam snimio iz daljine, obje vlasnice pasa i zanimljivih boja. Na jednom odmorištu je pak Jin počeo lajati na nešto u daljini, to nešto je počelo trčati i eto, iako slab aparat, uspio ju je dohvatiti.
Možda nisam bio dovoljno jasan u jednom od prethodnih poslova, Jin u stvari voli putovati, pa on ima pet Berlina iza sebe, samo sparina i vlage kao kod nas ne znam da sam igdje doživio. Ovaj put je dobro podnošena vožnja i cijeli put smo napravili s jednom pauzom, čini mi se oko 4 sata vožnje.
p.s.
Dobili smo stare grablje, prva asocijacija mi je bila, slab sam ja za išta ugrabiti.
Post je objavljen 05.06.2017. u 11:07 sati.