-Ne mogu se više sjetiti imena glumaca. Kažem "onaj koji je glumio u" i onda redovito izaberem najgori mogući film i ulogu-
žali se prijateljica.
Za svakog filmofila to je krajnje neugodno, potpuno ju razumijem. To je znak da ti sposobnosti slabe.
Davno sam sama sa sobom u glavi ili na papiru znala igrati nešto kao 6 koraka do Kevina Bacona.
Izabereš glumca pa kreneš- glumio je s ovim u ovom filmu, koji je glumio s onim u onom filmu, i tako nakon mnoštva koraka zatvoriš krug vrativši se do onog prvog.
Godinama to nisam radila i mislim da bih se gadno razočarala da pokušam.
Naši filmski problemi su zapravo simptom ozbiljnijeg problema. Mozgovi nam jednostavno ne rade tako dobro kao nekad.
Informacije koje su me zanimale su davno zamijenjene s drugima, svakodnevno potrebnijima, kojih ima tona.
Ako su informacije i ostale negdje u glavi, nikako ne mogu doći do njih na vrijeme.
Nemam vremena koliko želim, pogotovo za gledanje i čitanje stvari koje me zanimaju. K vragu, ako ne odgovorim na e-mail na vrijeme, neću ga se sjetiti idućih pet dana.
Ponekad više nemam koncentracije da pogledam film od početka do kraja u miru.
(poznanik mi je ovo rekao neki dan, vrlo mirno, a kako se i meni to događa, odlučila sam to reći na glas i riješiti se te mračne tajne).
Naši mozgovi, ementaler.
Post je objavljen 06.06.2017. u 10:45 sati.