Marketing
suzama l'epim tapete vol.946
...Einy kao da je shvatio da dugo nisam pisala o njemu....
To je veče dan prije rođendana imao "feštu"
Ovaj puta sa totalno krivim predznakom.
Ponedjeljak je navečer, kao i par tjedana unazad prije boksa, šetnja s Einyem.
Šetali smo po poljima oko Sveučilišne bolnice tražeći "zeke"...fazane, zečeve, srndaće i ostalo..
U jednom trenu, usred polja u bespuću trave došao je Einy do mene i sjeo potišteno.
"Šta je bilo ribica?" pitala sam misleći da je ili našao nešto(kad nađe lopticu tuđu ili ostatak, ako ja prošišam pored nje on ju pokupi i donese i pita smije li ju uzeti) ili da se došao maziti (kako "odrasta" ta je scena sve rjeđa i rjeđa) a on je samo šutke sjedio spuštenih ušica kao da je nešto skrivio.
Podragala sam ga i rekla mu "Sve je ok, ajde idemo"
Napravio je tri koraka i opet sjeo gledajući me snuždeno.
Vratila sam se do njega i opet ga pitala "Što je bilo?"
On se u tom trenu pokušao njuškicom ugristi za leđa.
malo sam bolje promotrila i vidjela nekakvu izbočinicu promjera centimetar.
Malo sam pokušala razmaknuti dlakicu što je Sizifov posao i vidjeti šta je to no nisam našla nikakvu životinju niti išta žešće osim tog malog brdašca ružičaste boje.
Podragala sam ga.
Dlaka mu se, valjda od shoka počela osipati svakim mojim doticajem.
Bilo je grozno.
Pokušala sam ga nagovoriti da se pokrene.
Nula bodova.
Umjesto da se makne s mjesta on je legao.
E, sad me već bila uhvatila panika.
Einy ima 32 kile da mu se nešto desi ja stvarno ne znam bih li ga mogla nositi.
Ta mi je činjenica u tom trenu proletila kroz glavu i užasnula me.
Podragala sam ga po glavi i što sam mirnijim glasom mogla rekla mu "Čekaj me tu, brzo se vratim. Čekaj!"
Da je normalna situacija Einy me NIKADA ne bi pustio da mu odem iu vidokruga i da me nema ni blizu 7-8 minuta i da čeka.
Ja sam krenula trčati preko polja kukuruza prema autu.
Dok sam preskakala kukuruze i izokretala zglobove nogu na koje sam full osjetljiva grabila sam sva u strahu prema autu.
Slučajnom promatraču bi ta scena ziher izmamila osmjeh na lice.
Pa i ja se sad sama sebi smijem kako sam ovako krakata preko polja grabila skakučući preko kukuruza da ih slučajno ne pogazim
No...u tom trenu mi je samo bilo da dođem nekako do Einya i strpam ga u auto i odvezem vetu.
Dočepala sam se auta i krenula poljskim putem kroz polja..
Put naravno NIJE pripremljen za vožnju autom...između dva stidljiva traka za kotače koje su utrli traktori rasla je travetina visine skoro metar.
Nije me to sprečavalo da dodam gas!
Razmišljala sam hoći li Einya ipak naći negdje na pola puta.
Nije ga bilo.
Došla sam do polja gdje sam ga ostavila, parkirala auto i krenula trčeći prema njemu.
Kad sam došla do njega, podragala ga Einy se u sekundi uspravio i krenuo sprint u skroviše auta.
Bila sam u čudu.
Umalo mi je ušao na mjesto vozača jer nisam otvorila stražnja vrata.
nisam bila spremna na njegov trk.
Došla sam do auta i pustila ga unutra.
Uskočio je u auto hiperventilirajući da se cijeli auto tresao.
Krenula sam opet kroz polja i usput nazvala susjeda koji je diplomirao veterinu.
"Ili ga je ubola pčela ili osa." rekao je "nemaš šta raditi kod veterinara, polij to mjesto s hladnom vodom ako ju imaš i smiri se.
Budi uz njega i prati mu to brdašce, ako poraste, odmah na hitni prijem"
"Ok, znači ne moram brinuti" pitala sam panično
"Ne trebaš, smiri se i polako, bude on za kratko vrijeme ok. Znaju životinje same, vjeruj mi" smirivao me.
Bilo mi je zericu lakše a tada sam ugledala jednog dečka sa njegovom pit bullicom Adicom, Einyevom frendicom i zaustavila auto.
"To će biti najbolji test da vidim je li ok ili je fakat nešto ozbiljno. Pustit ću ga Adici" pomislila sam i iskočila iz auta.
Otvorila sam vrata a Einy je kao metak pojurio Adi.
Ada je dojurila do mene i počela me ljubiti.
Laknulo mi je.
Šetnja s Adicom i njenim vlasnikom me totalno opustila.
Einy je bio manje vižlast nego inače, ali nije stajao.
Kretao se.
Odvezli smo se kući. I dalje je hiperventilirao ali bio je vidno bolje.
Brdašce je zericu poraslo.
Čim sam došla doma uzela sam Bivacin u spreju i nasprejala Einya po brdascu da ga ohladi i dezinficira.
Kao oparen je pobjegao na krevetić.
Pogledala sam na sat. Vrijeme početka treninga je prošlo.
"Jebeš boks, Einy je bitniji" rekla sam samoj sebi i sjela napokon duboko odahnuvši.
Einy se na prstima došuljao do hrane i počeo ju halapljivo jesti.
Pao mi je kamen sa srca....bit će sve ok...sutra je rođendan...
Post je objavljen 02.06.2017. u 08:44 sati.