Svaki put kada te sretnem,
poput rijeke potečem
i hrlim ti
k'o uviru svom.
Poljubac me tvoj
u raskoš bijelog odjene,
pa te nosim
lagano,
kao ljetnu haljinu,
kojoj bretela
s ramena pada.
Ovog te jutra poželjeh...
Osmijeh lica mi crtaj
u bojama
proljeća na dar.
Nek' zagrljaj tvoj
plahom riječju me omota,
da me sjeti
na noći,
koje prethodile su
ranojutarnjem
buđenju ovom.