Marketing
ZAVOĐENJE - Osobna vrijednost, zavođenje i ljubomora
ZAVOĐENJE
Zavođenje je onaj motor današnjeg vremena. Partnerstva se zasnivaju na zavođenju. I poslovni kontakti počinju i vode se kroz zavođenje – sjeti se samo poslovnih putovanja, reklamnih darova i mnogo čega drugog. I prirodno je, odnosno neprirodno, da je cijela zabavna industrija izgrađena na zavođenju: prvo se gledaoci zavode da, što je moguće duže sjede pred televizorom, drugo, emisije se temelje na zavođenju pokazujući, primjerice, kako se ljudi s pomoću zavođenja upoznaju, kako uz pomoć zavođenja oblikuju svoj život. Vjerujem da ne moram posebno naglasiti kako se cjelokupna reklama temelji na zavođenju. Kratko rečeno, danas živite u vremenu u kojem vas se u najvećoj mjeri za – vodi, tj. vodi u pogrešnom smjeru.
Usprkos zdravom razumu
Za-vođenje ranije ili kasnije obvezno stvara probleme, kako zavodniku tako i zavedenom. Zavodnik se susreće s teškoćama jer je u biti djelovao protiv volje zavedenog. Između zavodnika i zavedenog postoji u stanovitom smislu odnos kao između počinitelja i žrtve. To čini zavođenje tako teško procjenjivim, teško dohvatljivim i toliko brizantnim. U odnosu između počinitelja i žrtve postoje naime mnoge različite razine: prva je ta da počinitelj svojoj žrtvi nešto čini. Drugo, moguće je da žrtva u određenim okolnostima može zadobiti mnogo vlasti nad počiniteljem. I, treće, moramo uzeti u obzir jednu od karma-komponenti, naime da je tu očito riječ o starijem dugu koji je trebalo izravnati.
Prva i treća točka od početka su jasne te nije potrebno dodatno objašnjenje.
Druga nas točka međutim vodi na drugu razinu. Ona naime pokazuje koliko je istinit zakon karme, koji kaže da žrtva uvijek može postati počiniteljem – i obratno. Ja svjesno kažem „može“, jer mudra žrtva istupa iz kruga uzroka i posljedice i ne želi ponovno postati počiniteljem.
Giovanni i Giovanna
Giovanni je volio zavoditi. Ako je ugledao neku ženu, posebno mladu ženu koja mu se svidjela, smjesta je počeo primjenjivati svoje umijeće zavođenja. Ono se sastojalo u tome da je najprije nastojao upoznati se s tom ženom i to, po mogućnosti, tobože sasvim slučajno. On je uvijek namjestio stvar tako da ga je u prolazu morala okrznuti. Tada je počeo usputni razgovor. Pričao je slobodno o ovom i onom i uskoro otišao. Pri tome nije ženu ispuštao iz očiju tako da nije mogla otići, a da on ne dozna gdje stanuje. Kada ju je ponovno ugledao, opet su se „sasvim slučajno“ sreli i sada je govorio nešto intenzivnije. Pri tome se posve posvetio ženi, pokušavajući svakom niti svoga mišljenja, osjećanja i svoje intuicije ustanoviti što je zanima da bi zatim pričao o tome. O samome sebi svjesno nije ništa govorio. Kada bi osjetio da je kod žene probudio zanimanje, napomenuo je tobože usput, da bi se možda mogli naći da negdje popiju šalicu kave. Svjesno je tada spomenuo neki zanimljivi lokal, za koji je mogao pretpostaviti da ga žena ne poznaje.
Kada su se našli, trudio se probuditi dojam kako mu je samo do nje stalo. Da je njoj namijenjeno sve svoje zanimanje. To je naravno bila laž kojom ju je pokušavao zavesti budući da ga ona kao čovjek uopće nije zanimala. Jedino do čega je njemu bilo stalo bilo je da spava s njom, dobije samopotvrdu i da prije ili poslije, češće prije nego poslije, upozna neku drugu ženu.
U mnogih ta igra koja je danas vrlo raširena traje već jako dugo. I mnoge žene znaju izvrsno igrati tu igru.
Giovanni je međutim doživio milost. On sebi više nije morao nakupljati sve više i više negativne karme da bi napokon mogao nešto naučiti, jer je u njegov život stupila Giovanna. Ona je bila iste gore list kao i on. Voljela se igrati s muškarcima, primamiti ih i onda ostaviti. Jedva da je upoznala Giovannija, već je znala da je zavodnik. Smjesta je prozrela njegovo umijeće jer je bilo posve slično njezinu. Ona je već odavno znala da se muškarce zavodi s pomoću suzdržanosti, ali i istodobnog pokazivanja velikog zanimanja. Kada je Giovanni pokušao svoje zavodničko umijeće primijeniti i na njoj, Giovannijev je problem, za koji on međutim nije znao, bio u tome da ga je Giovanna odlučila osvojiti. Ona je točno znala da će Giovannijev interes za nju naglo opasti čim bude spavala s njim. Zato se ponašala vrlo zavodnički da bi poticala njegov interes, ali držeći ga uvijek podalje. To je Giovannija jako nadraživalo. Njegov je angažman rastao. Giovanni je igrao na vrijeme jer nije htio dopustiti da se zapazi kako se on u osnovi ne zanima za nju kao čovjeka. Giovanna je međutim bila iskusnije i lukavija, a osim toga i ona koja se usudila igrati s većim rizikom.
Nakon što je to tako išlo neko vrijeme, Giovanna se upustila u seksualni odnos sa Giovannijem, ali proračunato, ne čuvajući se. Jer, a to mu je mudro prešutjela, ona je htjela njegovo dijete. Tek što je zatrudnjela, prekinula je odnos s njim. To je Giovannija pogodilo u samu srž. On se trudio oko nje, molio za objašnjenje i razgovor. Giovanna je bila ljubazna, ali distancirana. No sve je vrijeme ostala zavodnička i zamamna. Umjesto da nastavi svoj odnos s njim, jasno mu je rekla da nije ništa drugo do jeftini zavodnik. Da poznaje takve kao što je on, imala ih je na tucete. On samo sebe i nju uvjeravao da želi nešto od nje, a zapravo ga je zanimao samo krevet. Giovanni je bio zapanjen jer takvu reakciju nije poznavao. On je obično napuštao žene, a one su ga pokušavale ponovno osvojiti. Sada je htio nešto od jedne žene, a ona nije htjela imati ništa s njim, usprkos tome što je on „prvi put“ (!) mislio ozbiljno.
Giovanna je međutim ostala kruta i rekla mu kako mu ništa ne vjeruje. Da on za nju nije ni ozbiljan muškarac ni sugovornik jer samog sebe u nešto uvjerava, i – što je još gore! – čak i vjeruje u to. Ona zato želi roditi dijete i sama ga podići, on neka samo plaća alimentaciju koju je država odredila. Ona on njega ne traži ništa više. Giovanna je vladala svojim umijećem: Giovanni je bio vrlo nesiguran i ganut. Mislio je kako je Giovanna važna za njega, i razmišljao je što bi joj mogao ponuditi. Zato ju je pitao što želi. Odgovorila je posve sigurno i pri tome stvorila savršen paradoks: „Giovanni, ono što ja hoću, to je obitelj. Ja sam emancipirana žena. Zato želim muškarca koji nije tako glup kao svi oni koje sam do sada upoznala. Želim muškarca koji može postojati za mene i koji može biti i otac mojoj djeci. Ne vjerujem da si ti za to pogodan. Poznajem tvoj tip muškarca. On me privlači. Volim imati s njim afere. Ali kao otac obitelji ne dolazi u obzir.“
Giovanni je cijeli život proveo u bijegu. Zato se dobro snašao u situaciji u kojoj ga netko neće. To mu je davalo sigurnost. Da je Giovanna, kao i mnoge žene prije nje, rekla da je on muškarac njezina života, on bi već odavno bio nestao. Giovannino odbijanje nije ga plašilo, sasvim suprotno. Zato je mislio kako mu je ona veoma važna. Kako nikada nije upoznao ljubav i sigurnost, mislio je da voli zato što nema želju pobjeći. Zbog toga je otišao tako daleko da je nakon rođenja njihove zajedničke djevojčice, kojoj je bio očaran, obećao Giovanni kako želi s njom planirati zajednički život. Da je želi oženiti jer to je najveća želja njegova srca. Giovanna je postigla cilj. Naravno da nije dopustila da on zapazi njezino zadovoljstvo, već je pustila da se još malo koprca. Napokon su se ipak vjenčali, dobili još jednog sina – i tri godine poslije bili su rastavljeni.
Što se dogodilo?
No što se dogodilo prije, tijekom faze zavođenja? Tko zavodi, gradi na lažima. Giovanni je lažno uvjeravao žene kako mu je stalo njih. Pri tome je njegov interes bio ograničen isključivo na seksualnost. Činilo se da više od toga za njega žene ne postoje. To znači: imao je vrlo loš kontakt sa svojom animom. Njegov je osjećajni svijet bio izgladnio, osušen. Zato on u žene nije tražio nikakav duševni oporavak, nikakvo upotpunjavanje, nikakvu komunikaciju. Kako to nije bilo moguće, on je tražio samo zajedništvo na tjelesnoj razini. U osnovi je bio duševno apatičan i jedva još sposoban za bilo kakvu dublju emociju. Giovanna je bila povrijeđena na sličan način. Ona se voljela igrati s muškarcima uto što je imala paničan strah da bi to oni mogli učiniti s njom. U tom strahu, kao i u mnogočemu drugom, bila je veoma slična Giovanniju. Ona je htjela Giovannija. Ali slično kao i on, ona se nije zanimala za njega kao čovjeka: nju je zanimalo osvajanje. To je s jedne strane stvorilo emocionalnu distancu s pomoću koje joj je bilo moguće zavesti Giovannija. No istodobno je to stvorilo i razinu na kojoj nije nije bilo mjesta istini, bez koje nijedan odnos nije sposoban održati se. U Giovanniju i Giovanni našla su se dva igrača koja su uporabila sve trikove koji su ima bili na raspolaganju kako bi onoga drugog doveli tamo gdje ga žele imati. Zato su oboje zavođenje, odnosno igru, zamijenili s ljubavlju, naklonošću i toplim shvaćanjem. Zbog toga je i takva igra bilo kada morala oboje dovesti do točke na kojoj su bili prisiljeni suočiti se s istinom: da je u svakom odnosu prisutno božansko, da ni jedan odnos ne može trajno živjeti uz laž. Kroz nevjerojatnu konfrontaciju kojoj su izloženi na duhovnoj, duševnoj i tjelesnoj razini, bračnim parovima nije moguće izbjeći tu istinu gledajući na duže vrijeme. Oni ne mogu drukčije, jednoga se dana moraju pozabaviti njome. To je zakon života. Ali upravo taj zakon zavodnici, odnosno zavodnice, ne žele prihvatiti. Oni vjeruju kako mogu biti s nekim, iako ga uopće ne vide u njegovoj posebnosti, ne osjećaju i ne mogu ga iskreno voljeti.
Naglašavam „iskreno“, jer mnogi zavodnici nemali dio uspjeha zahvaljuju činjenici da sebi umišljaju kako stvarno posjeduju osjećaje koji su im u trenutku korisni. Oni tada vjeruju da nekoga stvarno vole, da smatraju da je privlačan, da im leži na srcu itd. zapravo oni drugog uopće ne vide, jer ne vide ni sebe same. Da je Giovanni imao makar malo pojma o vlastitom unutarnjem životu, njemu bi bilo lako prozrijeti Giovanninu igru i posve bi se drukčije postavio prema njoj.
Karma Giovanne i Giovannija uvjetovala je da su učili jedno s drugim i jedno od drugog. Tako se nisu mogli rastati. Veza je još ojačala zbog zajedničke kćeri i sina kojega je Giovanna očekivala nakon što su se opet nekoliko puta sreli. Godinu i pol nakon rastave ponovno su se zbližili. K tome sreli su i ljude koji su im pomogli, zbog čega su malo-pomalo razgrađivali stare strukture zavođenja te im je postalo moguće naći se na novoj razini.
Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html
Post je objavljen 01.06.2017. u 11:44 sati.