Ako ništa u Rijeci drugarica i ja imamo perfektne frizerke, ona po kreativnosti, ja svoju po cijeni. Njena Josipa svaki put pomalo iznenadi i mene kojeg je teško iznenaditi.
Sutra putujemo u Vt na njenu okruglu godišnjicu mature. I meni je okrugla, ali me ne bi iznenadilo da me ovaj put ni ne pozovu, sva ova desetljeća ignoriram te godišnjice, prošli put je samnom pregovarao i želio zajedno putovati onaj onaj koji se u međuvremenu preselio u lijepa sjećanja. Nikako nikad nisam mogao preći preko činjenice da su u mojoj gimnaziji odvojeni razredi, da se više ne zove po pjesniku po kojem sam i ja dobio ime, to me nešto manje pogađalo, sad ima neko skaradno ime za koje me ni ne zanima što znači.
Sad ne znam, možda sam se i pomirio s glupostima na ovim prostorima i nisam više tako principjelan, a možda i jesam, tko će ga znati, razmislit ću o tome ako bude potrebe, mada, ako bude u vrijeme Berlina, prijatelji ili Berlin, jasni su prioriteti.