Kada se radosti mjesečine pune,
bjelinom plahti pokraj mene opruže,
ja s tobom dijelim tu ljepotu trena
i darivam sebe misleći te željno.
Kad ljepota misli, tebi se obraća,
prinoseći ti pehar moje žudnje pun,
da ispiješ strast tijela što vijuga,
podno tvog k'o cesta, daljinama kroz noć.
Dok koračaš me tako koracima lakim,
postaje tvoje prepoznajem po dahu;
umilno se krećem pokretima žudi,
da s tvojim se susretne moga bića žar.
O ljepoto moja, radost moga lica
ovjekovječio si na jastuku snom,
približio zvijezde uzglavlju mome,
i razasuo po meni zvjezdani prah.