Marketing
BIJELO - BILA BOJA
Kada umren umotan u biloooo…
- Nisan ni zna da tako lipo znaš pivat. Pa ca je samo Hajduk u bilo. Novi pervak Hervatske je uvik u bijelo.
- Tote san te ceka, talentu moj. Proslavi si pervo misto, sve si lipo napisa. Fališ se kako si radi u «Riku».
- Pa ca Ti je krivo da san radi tamo, i Ti živeš u Riku pa Ti nebi tribalo bit svejedno?
- Ni mi krivo, drago mi je, ali ja ću i daje navijat za «bilu» boju.
- Samo Ti navijaj i daje pivaj.
- Vidin da ti je i Dalibor dobi izbore. Ja ga samo znan dok je igra košarku, kada san dolazi gedat vaše utakmice, ali ni baš nešto puno igra.
- To si u pravu. Mi smo ga doveli od tada «male» Kraljevice, jer je Kruščić traži još jednog pleja i ki more igrat licen prema košu. Kako mu je Njego Radović bi pomoćni trener, a on i Dalibor su zajedno igrali u Kraljevicu bilo je logično da ponudi Dalibora za to misto. Onoliko koliko nam je tribalo, Dalibor je dobro odradi te dvi sezone u «Kantridi». On je Kruščiću odgovara i kao osoba, a to Ti je Kruščiću bilo važnije, nego da je neznan kakav igrač.
(Dalibor Čandrlić, Branimir Maričević & Gerald Lewis jedan od najboljih američkih igrača u Hrvatskoj košarkaj ligi na turneji u USA 1995.g.)
- Vidin da te bivši igrači štimaju.
- Nikada u životu in nisan ucini ništa loše, samo dobro. Dan danaska me znaju zvat i pitat za savjet, pogotovo kada je riječ o ozljedama. Vidiš Mile Uzelac današnji kapetan «Zameta» je kod mene na terapiju i osposobi san ga da može protiv «Poreča» igrat, a to in je bila utakmica: bit ili ne bit. Sport je jedna velika fameja i ki jedan put dojde u tu fameju teško od nje izlazi van.
(Branimir Maričević, Milan Uzelac, Mateo Hrvatin, Luka Tandara & Ivan Stevanović)
- Ca ciniš, vidin da si se napirova.
- Ca cinin, u Pag san na godišnji odmor.
- Nisi ni reka da ćeš poć u Pag.
- Nisan bi siguran dali ću tih par dan starog godišnjeg iskoristiti u Pag ili ćemo ja i Mateo ostat doma, jer se još ni za kupat, baren meni.
- Pa ca se tebi ondi ispred kuće okupat i odma doć doma.
- U tome je i problem. Ja san Ti na Vodice u podstanarstvo, tako je ispalo.
- Kako se ti voliš zajebavat. Ja kada san sa tobon mislin kako si Ti ozbiljan covik, uvik dobro govoriš, a onda sa druge bande vidin da si ti jedan veliki zajebant.
- Ne zajebavan se, stvarno san na Vodice, ali ni misto da na bloga o tome govorimo, jer znaš da skoro svaki naš razgovor završi na blog. Kada se budemo vidili, čemo čakulat.
- Baš mi je krivo, ja ti ne moren pomoć, derž se kuraja, ti i time pokazuješ svoju veličinu, jer ja to nebi zdura. Ca Mateo govori?
- Celo jutro me pita da kada ćemo poć u Pag kod nane Donke. Pa kada me to upita probode me u serce, ali mucin. Govorin mu: Mateo mi smo u Pag. Nikako mu to ni jasno, jer san mu reka da gremo na Vodice, mi smo na Vodice, od kuće vidi hotel di se kupa i ni mu jasno kako moremo doć tamo. Govori mi neka gremo po kaić da ga stavimo ovde na Vodice, pa da će onda kaićen poć kod nane. Za popizdit, ali zdurat ćemo i to.
- Bogami i ti imaš jaki živci.
- Nedan se kompanjo, ponos je jaci od svih ljudskih nepravdi. Neću više o tome. Kada dojden u Riku moremo se nač na kafu.
- Cu san da ti je i prijetelj trener operira kuk.
- Od kuda Ti ta informacija?
- Sve se zna, Rika je mala moj kompanjo. Ako ništa drugo Dinka vidin u Riječku banku, on stalno tamo pije kafu.
- Dinko je onaj covik ki zlatnin slovima mora bit upisan u riječki sport, da buden bliži u riječkoj košarki. Kada smo ga dan nakon operacije posjetiti u Lovran, ja i Mateo, taman ga je zva Praja Dalipagić da ga pita kako je prošlo. I jutros me zva da cuje kako smo došli u Pag. To ti je Dinko. Sad me ceka da dojden u Riku, da se najdemo sa Daliboron, jer nan je dužan marendu. Ne sumnjaš da će rehabilitaciju nastavit kod mene već u sridu kada dojden radit.
(Prilikom prezentacije «Zdravstvenog vodiča za mlade sportaše – drugo prošireno izdanje», autora Branimira Maričevića i dr. Nevena Martinovića u Gradskoj vjećnici u Rijeci)
- Dobro je dok te još imamo doli da ne moramo cekat filu za terapiju. Vidin da ti je i gospođa umerla, pa nečeš imat skin čakulat.
- Šteta da se još jedan put nisan sa njon vidi, i da nisan doša do te slike, bilo bi to lipo svidocenje o tradiciji paškog karnevala.
- Lipo smo se načakulali, puno toga san cu novoga, žal mi je da ne moreš bit doma ali jebiga to je život. Glavu gore Bebiću, ja nikada nisan sumnja utebe.
- Stoj dobro, cut ćemo se još ovi dani, vidiš koliko si se sme da me niti za izbori u Pag nisi pita. Kad pojden do grada morebit vidin Igora Maturu pa ću Ti javit najnovije vijesti.
- E, zaboravi san koliko si me sme. Ajde, bog.
- Zbogon.
Post je objavljen 24.05.2017. u 21:21 sati.