Marketing
Kap veselja
- Lola...Moja...Moja...
znao bi mi šapnuti nakon orgazma, u kojem smo oboje znali negdje otploviti u Nigdjezemsku, u međuslojeve postojanja,
pridržavajuć' se tek usnama,, kako bismo ipak našli sretno put za natrag.( ..kad bih te poljubila...možda...)
Mi tada nismo imali oči. Samo bjeloočnice.
I inače, nas dvoje gledali smo se nekako iznutra, nekim unutarnjim organima, slezenom primjerice, bubrezima.
Davali smo si kisika kao čovjekoliki aparati za oživljavanje, ubrzavali si osim metabolizma, i svih međustaničnih tekućina,
ujedno i onu tekućinu koja se tajnovito i ne pred svakim, naziva 50 karatno Zlato, a ima ga u čistom obliku tek u onim trenucima čiji je bog Kairos, trenucima za koje si, dremljiv i sanjiv, sav bunovan i dekoncentriran, nesvjestan sebe, a kamoli trenutka,
nekad kasnije siguran da si ih tek odsanjao,
i to potpuno banalno, vozeći se tramvajem, plutajući na leđima površinom mora i gledajuć oblake...ne..to se nije moglo stvarno zbiti.
Ta kap čistoga zlata, ostavlja pjegice po koži, udubine na dlanovima, stopalima, kap ti nekako trajno mijenja međustaničnu strukturu, pigmentaciju, pretvarajuć' te u daždevnjaka ili drugu neobičnu životinju, potpuno nenaviklu na kasnije, grubo izmijenjene uvjete života.
Kap se radosno upije u tvoju dehidriranu kožu, uđe ti u oči brže od svjetlosti koja ti triput obiđe čašu i prelomi je na pola, čašu iznad koje skriveno promatraš njegove promjene raspoloženja, njegovu zabrinutost i probuđeni strah.
Pa se onda, da ne bi jedno drugo ražalostili, zajedno pretvarate da je to tek samo iznenadan oblak zastro Sunce, da ste Bogovi izbjegli iz šuma, vječni anđeli, da će dan trajati vječno, da ćete se pojiti tom kapi čistoga veselja cijelu cjelcatu vječnost ,
jer jedino tako vrijedi, jer jedino tako ima smisla, jer to od nas traži život.
Zapravo, cijelo vrijeme sam ljuta jer sam, glupo, znam, uvjerena da uz mene ne bi umro.
Post je objavljen 23.05.2017. u 13:07 sati.