Paranoja je iracionalno stanje u kojem ljudi u nekoj praktički bezopasnoj situaciji vide nekakve "skrivene opasnosti" ili "katastrofe koje bi se sigurno zbog toga mogle dogoditi". Paranoja se od opreza razlikuje po tome što kod opreza postoji racionalni rad, te mehanizam provjere i procjene svake pojedine situacje zasebno, dok kod paranoje toga nema; bez obzira o čemu se radi, po injerciji se disproporcionalno preuveličava (često nepostojeći) "problem" i svaka situacija, koliko god nevažna i beznačajna bila, doživljava se kao "opasna".
Štoviše, kada paranoja u vezi nečega poprimi epidemijske razmjere, govori se o tzv "masovnoj histeriji", a koja na kraju postane zarazna, u punom smislu te riječi.
Paranoja roditelja i ljudi općenito prema fotografima
Paranoja roditelja, poznata još pod nazivom "pedofilofobija", pretpostavlja da je svatko tko slučajno ili namjerno u nekoj situaciji uperi fotoaparat u neko dijete, ima isključivo loše namjere, odnosno da se radi o nekakvom perverzanjaku. Čak i kada se radi o situacijama koje sa pornografijom nemaju, niti mogu imati baš nikakve veze (kad nema nikakve golotinje).
Tu je još naravno i paranoja od terorista, gdje pojedinci, uključujući i razne državne institucije te "službene osobe" (policija, zaštitari...) maltretiraju fotografe jer ih smatraju "opasnostima za sigurnost" ili "teroristima". Zašto? Zato jer im je neki "autoritet" servirao takvu priču, prema onom Goebbelsovom da laž kada se 1000 puta ponovi postaje istinom.
Tu su naravno i razni drugi muljatori, kriminalci, kompleksaši i njima slični koji "po defaultu" ne vole kamere, jer ih snimke mogu "kompromitirati".
Većina paranoika smatra da imaju puno pravo čak i fizički se razračunavati sa fotografima čim se od njih osjete "ugroženima". Iako je ta "ugroženost" zapravo rezultat njihove paranoičnosti, a ne nekakve stvarne ugroženosti...
Paranoja samih fotografa
Upravo zbog ove paranoje, danas se i kod fotografa se počela pojavljivati svojevrsna paranoja, uglavnom u vidu autocenzure. Svojevrsna "paranoja od paranoičnih".
Ona se manifestira u tome da je danas fotografe sve više strah snimati određene stvari koje zapravo uopće nije protuzakonito snimati, i koje je štoviše nekada bilo sasvim uobičajeno snimati, a isključivo zbog straha od možebitne negativne ili čak i nasilne reakcije okoline, odnosno nekog prisutnog nadobudnog paranoika.
Štoviše, kao da danas fotografima prijeti veća oasnost od takvih paranoika, nego što fotografiranome prijeti opasnost od fotografa...
Post je objavljen 22.05.2017. u 00:01 sati.